Bismillahir-rahmanir-rahim

-Zahvala Allahu dž.š. / Salavat na Muhammed a.s. / Iman / Islam

Braćo u vjeri,

Nastavljamo, ako Bog da, govoriti dalje o primjerima porodičnih odnosa kroz Kur'an. Vidjeli smo postupak Ja'kub a.s.  koji ponovo iskušan gubitkom još jednog sina. Ali u tome se krije jedna vrlo važna životna lekcija i istina koje bi razuman čovjek trebao biti svjestan, jer će takvim postupkom puno olakšati vlastiti život. Naime, samo Dragi Allah dž.š.  zna hikmet i mudrost zašto nas je nekim našim postupkom stavio na iskušenje. To se jako dobro može razumiti iz ove situacije kada je navodnom „krađom“, zadržan Jusufov brat u Egiptu. To nije bila krađa niukom smislu. Takav Jusufov postupak pomoći će njegovo braći da spoznaju grijeh koji se nalazio i dalje u njima, a kada se grijeh spozna onda se lakše pristupa liječenju istog. I takav Jusufov postupak  dovešće do spajanja i okupljanja njegove porodice u Egiptu. Vidite da nekada i u nekoj teškoći podari nam se dobro i hajr. Mi ne znamo, samo Dragi Allah dž.š.  zna zašto nam je nešto dao. Pritisnut tugom za izgubljenim sinovima i bolom kakav može nositi roditelj za nestalom djecom, Ja'kub a.s.  šalje svoje sinove da se raspitaju i potraže svoju braću. On je u dubini svoje duše osjećao da su oni živi i da se približava trenutak susreta i okupljanja porodice. Pogledajte kako ih šalje i šta im roditelj savjetuje:

يٰبَنِىَّ ٱذْهَبُواْ فَتَحَسَّسُواْ مِن يُوسُفَ وَأَخِيهِ وَلاَ تَيْأَسُواْ مِن رَّوْحِ ٱللَّهِ إِنَّهُ لاَ يَيْأَسُ مِن رَّوْحِ ٱللَّهِ إِلاَّ ٱلْقَوْمُ ٱلْكَافِرُونَ *

„O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu. Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“   (Jusuf: 87)

Ovdje posebnu pažnju skrećemo na momenat da se u svakoj prilici treba zatražiti Božija pomoć i da bez Njegove pomoći i podrške čovjek ništa ne može ostvariti. I u ovakvoj teškoj situaciji Ja'kub a.s.  svoje sinove savjetuje i poziva ih da ne gube nadu u Allahovu milost i čupa ih iz dubina nevjerstva, jer samo nevjernici nemaju pouzdanje u Dragog Boga dž.š.. Na ovom putu Ja'kubovi sinovi našli su svoja dva izgubljena brata, spoznali svu težinu grijeha kojeg su počinili prema Jusufu i isti priznali riječima:

قَالُواْ تَٱللَّهِ لَقَدْ آثَرَكَ ٱللَّهُ عَلَيْنَا وَإِن كُنَّا لَخَاطِئِينَ

„Alaha nam- rekoše oni, Allah te je nad nama uzvisio, mi smo zaista zgriješili.“   (Jusuf: 91)

U trenutku istine, velikodušni Jusuf a.s.  na ove bratovske riječi reći će:

قَالَ لاَ تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ ٱلْيَوْمَ يَغْفِرُ ٱللَّهُ لَكُمْ وَهُوَ أَرْحَمُ ٱلرَّاحِمِينَ

„Ja vas sada neću koriti- reče jusuf. Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji.“  (Jusuf: 92)

Imal’   veće radosti do usrećiti drugog. Jusuf a.s.  velikodušnost i sposobnost da oprosti- halali sve teškoće koje je preživio zbog svoje braće putokaz su svima koji žele da uspiju na dunjaluku. Nepravda i zlo mogu se uzvratiti istom mjerom, ali je bolje oprostiti. Ovdje vidimo koliko je u samoj porodici potrebno međusobno uvažavanje i sposobnost oprosta. Vrlo je važno da su članovi porodice spremni da saslušaju jedni druge, da budu od pomoći jedni drugima i u veselju i u teškoćama i žalosti. Jusuf a.s.  nas tome uči na najbolji način. Grešku članova porodice nastojmo ispraviti, a nikako svog bližnjeg zbog greške odstranjivati od sebe. Jusuf a.s.  je prihvatio svoju braću, oprostio im i poslao svoju košulju da je stave na očevo lice pa će on progledati. O tome Kur'an Časni kaže: „Ovu košulju moju odnesite (kaže Jusuf) i na lice moga oca je stavite, on će progledati, i svu čeljad svoju mi dovedite.“   (Jusuf: 93)

Ponovo se ovdje javlja uloga košulje. O njom ćemo drugom prilikom, ako Bog da, više govoriti. Jako je interesantna veza košulje odjeće u koju nas umotavaju kada se rodimo, ali i kada odlazimo sa ovog svijeta. Isto tako odjeća ima svoju ulogu i u samoj porodici, te nije bez razloga Jusufova košulja na licu Jakub a.s.  uz Božiju pomoć vratila mu vid. Ja'kub a.s.  je osjetio blizinu susureta sa nečim Jusufovim, jer je osjetio njegov miris. Evo kako nam to saopštava Časni Kur'an:

„I kada karavan napusti Misir (Egipat), otac njihov reče: Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio.“   (Jusuf: 94)

I ovdje treba zastati i dobro razmisliti. Oni koji imaju djecu znaju šta ovo znači. Koliko samo insansko srce može biti pocjepano zbog djeteta, i kakav je i koliki roditeljski osjećaj za djetetom?  Roditelj itekako može osjetiti dolazeći trag ili vijest o svom djetetu, jer je tu prisutna ona veza koju ne vidimo. Ovo nam pokazuje i Ja'kub a.s.  u ovom doživljaju. Još jedna stvar ovdje ima svoju vrijednost za razmisliti. Naime, iz običnog života možemo svjedočiti koliko mlađi insan zna odreći se iskustva i znanja starijih i odraslijih. Ja'kub a.s.   je svjestan toga, pa porodici svojoj govori da ne misle da je toliko ostario i da ništa ne zna kada kaže da osjeća miris Jusufov. A tada prisutna čeljad kažu mu:

„Allaha nam- rekoše oni, ti i sada kao i ranije griješiš.“  (Jusuf: 95)

Ne trebamo se olahko odricati znanja starijih, jer životno iskustvo je jako dragocjeno i od neprocjenjive vrijednosti. Ovo je posebno važno za mlađe osobe koje preuzimaju određene emanete- povjerene dužnosti u svojim životima. Životno iskustvo nekada zna glavu sačuvati i spasiti. Porodica Ja'kubova ubrzo je spoznala grešku svoje izhitrenosti i žurbe, priznali su da su pogriješili i zamolili Ja'kub a.s.  da zatraži oprost za njih kod Uzvišenog Allaha dž.š. Ja'kub a.s.   je to učinio i takođe, postupili su po Jusufovoj želji, da mu dođu u Egipat i tu se nastane. Evo opisa tog događaja iz Kur'ana:

„I kad izađoše pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i reče: nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobođeni.“  (Jusuf: 99)

Imati svoje roditelje privijene na grudi svoje, znak je insanske veličine dotične osobe. Ovdje se ne mora samo bukvalno shvatati privijanje na grudi roditelja svojih, ovdje se može razumjevati i briga o roditeljima, zatim da su oni u blizini naših srca u svakom smislu. A zar na neki način i ne privijemo svoje roditelje na grudi kada ih na rukama spuštamo u kabure njihove. I tu se može vidjeti ova simbolika. Evo jednog poučnog hadisa o roditeljima:

بِرُّوا آبَاءَكُمْ تَبَرَّكُمْ اَبْنَاؤُكُمْ  وَ عِفُّوا عَنِ النِّسَاءِ تَعِفَّ نِسَاُؤكُمْ وَ مَنْ تُنُصِّلَ اِلَيْهِ فَلَمْ يَقْبَلْ فَلَنْ يَرِدَ عَلَى الْحَوْضِ *

„Budite kreposni prema svojim roditeljima i činite im dobro, pa će i vaša djeca prema vama biti kreposna. Suzdržite se od tuđih žena, pa će i drugi biti suzdržani od vaših. Osoba koja ne htjedne primiti izvinjenje druge osobe, neće stići do Havdi kevsera (Poslanikova vrela u džennetu).“

Ovo je jedan vrlo poučan hadis za naše živote, te se vrijedi potruditi biti u skladu sa njegovim porukama.

Molimo dragog Boga dž.š.   da nas učini od onih koji su poslušni Njemu, hazreti Pejgamberu i roditeljima svojim. Neka su najljepši salavati i selami hazreti Muhammedu a.s., njegovoj porodici, ashabima i svima koji dini islam u srcima nose.

AMIN!

Zijad ef. Čavčić

Petak, 09.02.2018. godine, gradska džamija Banovići