Bismillahir-rahmanir-rahim

-Zahvala Allahu dž.š. / Salavat na Muhammed a.s. / Iman / Islam

Braćo u vjeri,

I današnjom hutbom, ako Bog da, predstavljamo primjere porodičnih odnosa kroz Kur'an. Iz njih svaki uzrast i svaka porodica ima šta naučiti. U zadnjim hutbama o ovoj temi govorimo o Jusufu a.s.  Došli smo do situacije kada je Jusuf a.s.  odbio ultimatum vladareve žene i kada je između bluda sa njom i teške tamnice izabrao ovo drugo, tamnicu, zatvor. A biti u zatvoru i tamnici u ta vremena ravno je smrti. Jer obično onaj ko je dospijevao u tamnice u ta vremena bivao je zaboravljen i na koncu prepušten raznim podrumskim životinjama koje bi ga rastakale na mučan način. Jusuf a.s.  je bio spreman i na takav način života, ali je svoj obraz i dostojanstvo dostojno sačuvao. On je osjećao duboko poštovanje i zahvalnost porodici i kući koja ga je primila i brinula se o njemu kada je otkupljen nakon spašavanja iz bunara. To lijepo vidimo iz njegova razgovora sa vladarevom ženom kada ga je ona na blud navodila. U Kur'anu se o ovome kaže:

„I poče da ga na grijeh navodi ona u čijoj je kući bio, pa pozaključa sva vrata i reče: Hodi!    Sačuvaj Bože- uzviknu Jusuf, vlasnik me moj lijepo pazi, a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti.“   (Jusuf: 23)

Divna životna poruka iz ovog ajeta. Učinjeno dobro od strane bilo koga ne treba zaboravljati. To treba cijeniti i priznavati i biti zahvalan na tome. Normalno, i onaj ko učini dobro nekome, ne treba očekivati da mu rob bude onaj kome je učinio dobro. To su norme lijepog ponašanja u islamu, i treba se za učinjeno dobro djelo zahvaliti. Jusuf a.s.  je bio svjestan veličine dobrog djela porodice koja ga je prihvatila u Egiptu i nije želio nijednim svojim postupkom da oskrnavinu tu dobrotu. Nekada u životu dobrota i dobro djelo ne budu adekvatno shvaćeni i prihvaćeni, pa imamo slučajeva da ljudi zbog takvih postupaka doživljavaju i različite teškoće. To je bio slučaj i sa Jusuf a.s.  On dospijeva u zatvor. Njegov boravak u zatvoru imao je također snažne poruke ljudima. Nastojao je i u takvim uslovima biti od koristi drugima. Uzvišeni Allah dž.š.  podučava ga tumačenju snova, što će se kasnije pokazati kao put u njegovo izbavljenje iz tamnice. Obistinilo se njegovo tumačenje snova za drugove iz tamnice, ali je prokleti šejtan učinio da spašeni drug iz tamnice kaže da je u njoj ostao Jusuf a.s.  I to će se pokazati kao dio Božije mudrosti da se ništa ne može desiti bez Allahova dž.š.  znanja i dozvole i da kada Uzvišeni Allah dž.š.  hoće da nekog spasi i stepene mu podigne niko to ne može spriječiti. Tada najveći i okorjeli neprijatelji mijenjaju mišljenja i okreću životne stranice. Divna je poruka sledećeg hadisa:

اِنَّ لِكُلِّ شَيْءٍ حَقِيقَةً  وَ مَا بَلَغَ عَبْدٌ حَقِيقَةَ الْاِيمَانِ  حَتَّى يَعْلَمَ اَنَّ: مَا اَصَابَهُ لَمْ يَكُنْ لِبُخْطِئَهُ  وَ مَا اَخْطَئَهُ لَمْ يَكُنْ لِيُصِيبَهُ *

„Sve ima svoju suštinu. Čovjek ne može dosegnuti suštinu (bit) imana, dok ne shvati:

-ono što ga je zadesilo, nije ga moglo mimoići, i

-da ga nije moglo zadesiti ono što ga je već mimoišlo.“

Poruka ovog hadisa može mnogo pomoći za zdrav mentalni život ljudi, jer ovakvo shvatanje i poimanje života vodi zdravlju ljudi u svakom pogledu. Jusuf a.s.  biva oslobođen iz zatvora po Božijem emeru kada je istina izašla na vidjelo i kada je počinioc grijeha priznao svoj grijeh. Naime, u trenutku kada je došla obavijest Jusuf a.s.  da protumači vladarev san i kada je to učinio, te kada je vladar zatražio da mu dovedu Jusufa a.s., Jusuf a.s.  tada želi da istina izađe na vidjelo. I u tim i takvim trenucima kada onaj koji boravi u tamnici želi da što prije iz nje izađe, Jusuf a.s.  opet pokazuje svoju insansku veličinu, te dokazati da nije kriv i da će izaći iz zatvora zbog toga što je nepravedno u zatvor dospio, a ne zbog toga što je učinio dobro vladaru, jer mu je san protumačio. Vidite samo ovu Jusufovu insansku veličinu. Evo trenutka istine:

قَالَ مَا خَطْبُكُنَّ إِذْ رَاوَدتُنَّ يُوسُفَ عَن نَّفْسِهِ قُلْنَ حَاشَ لِلَّهِ مَا عَلِمْنَا عَلَيْهِ مِن سُوۤءٍ قَالَتِ ٱمْرَأَةُ ٱلْعَزِيزِ ٱلآنَ حَصْحَصَ ٱلْحَقُّ أَنَاْ رَاوَدْتُّهُ عَن نَّفْسِهِ وَإِنَّهُ لَمِنَ ٱلصَّادِقِينَ *

„Šta se to dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navraćale?- upita vladar.  Bože sačuvaj,- rekoše one- mi o njemu ništa ružno ne znamo!        Sad će istina na vidjelo izaći- reče upravnikova žena, ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu rekao.“    (Jusuf: 51)

Doista je veliko olakšanje i ohrabrenje u životu kada se pokaže istina istinom i kada učinjena nepravda izađe iz svojih skrivenih skrovišta i postane jasna i objelodanjena. Zato, neka niko ne misli da će vlastito zlo i nepravda koju čini drugima biti dugovječna i nepokazana. To je jasna prevara samog sebe i dovođenja drugih u slično stanje.

Nakon ove jasne istine Jusuf a.s.  biva izveden iz zatvora i postavljen na mjesto upravitelja stovarišta u državi. I ovo je Božija mudrost htjela da će kroz ovaj posao još jedna istina izaći na vidjeli i obistiniti se njegov san iz mlađih dana. Vladarev san se obistino na način kako ga je protumačio Jusuf a.s. U rodnim godinama stvarana je zaliha za krizne i gladne godine. Time je država sačuvana od socijalnog bunta i propasti. A zasluga za to pripada pravednom upravitelju Jusuf a.s..  A da on nije bio takav, različite vrste zla i teškoća bi pogodile ovu zemlju, jer je poznato da su najveći problemi ondje gdje su stovarišta i skladišta, i ukoliko upravitelj toga nije pošten i pravedan problemi izlaze jedan za drugim. Kada su nastupile gladne godine, sa svih strana ljudi su dolazili tražeći hranu. Jusuf a.s.  je pravednu mjeru davao i kada su mu njegova braća došla isto je učino. Normalno, on je njih prepoznao, a oni njega nisu. Zatražio je od njih da sledeći put dovedu i onog brata koji je ostao kod kuće, inače neće dobiti hranu. A taj brat je ostao, jer se Jakub a.s. plašio da će mu se desiti isto što i Jusufu od strane Jakubovih sinova, a Jusufove braće. Jakub a.s.  je teškom voljom pristao na to, predajući se cijelim bićem Allahu dž.š.  i Njegovoj odredbi. Jusuf a.s.  je putem pehara koji je stavljen u bratov tovar zadržao brata sa sobom, a u stvari to je bio način kojim je Jusuf a.s.  liječio svoju braću od opake zlobe i teškog duševnog stanja koje takve vrste grijeha donose.  Ostanak Jusufova brata u Egiptu bio je teško iskušenje Ja'kubu a.s., koji ponovo preživljava gubitak drugog sina. Ali u takvom stanju, nakon pravdanja od strane njegovih sinova koji su došli iz Egipta, on kaže:

„Nije tako- reče Ja'kub, u dušama vašim je ponikla zla misao, i ja se neću jadati, nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu, On sve zna i mudar je.    I okrenu se od njih i reče: O Jusufe, tugo moja- a oči su mu bile ponijeljele od jada, bio je vrlo potišten….. Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate- reče on.“ (Jusuf:83,84,86)

Kako su samo ovi ajeti veličanstveni i poučni. Koja se samo snaga i jačina vjernička u njima krije. Ožalošćeni i iskušenjima protisnuti roditelj duboko je predan Uzvišenom Allahu dž.š.  i svjestan bez imalo sumnje da će istina na kraju na vidjelo izaći i da Dragi Allah dž.š.  svog iskrena roba neće poniziti, niti teškoći bez radosti izložiti.

Molimo Uzvišenog Allaha dž.š.  da nas osnaži našom vjerom, da nam ne podari iskušenje u porodici koje nismo kadri podnijeti i da nam učvrsti stope na putu ka Njemu. Neka su najljepši salavati i selami hazreti Pejgamberu, njegovoj porodici, ashabima i  ……

AMIN!

Zijad ef. Čavčić

Petak, 02.02.2018. godine, gradska džamija Banovići

Broj pregleda: 1.127