Neka je hvaljen Allah, Onaj Kome se naše dove uzdižu i Koji naša dobra djela prima. On je Onaj Koji je Knjigu objavio Svome Poslaniku, da bude uputa ljudima i opomena onima koji imaju hrđave namjere. Onima koji čine dobra djela – lijepa je to nagrada.
On je obećao da Njegovi prijatelji neće imati straha i ni za čim neće tugovati na ovom svijetu. On Svoje obećanje neće iznevjeriti.

Vjerovjesnik Muhammed, a.s., donosilac je te i drugih radosnih vijesti ljudima. On nas je pozvao da budemo braća i sestre, da govorimo pravo, da se ljudima obraćamo lijepim riječima, da s njima lijepo postupamo i ophodimo se, i prema onima koje znamo i prema onima koje ne znamo. On nam je uzor u iskrenosti, predanosti i istrajnosti na Božijem putu.

Draga braćo i sestre!
Kome Allah otvori srce za uputu i obdari ga razumom da razmišlja o sebi i svijetu oko sebe, vidjet će da je život na dunjaluku poput putnika i gosta, koji će doći i otići, pa će ga hvaliti ili kuditi, prezirati ili za njim žaliti. Sretan će biti onaj koga ukrasi ovog svijeta ne zavedu i koji ne bude opijen njegovim sjajem. To su oni kojima su na srcu riječi Božje: Imetak i čeljad su ukrasi ovoga svijeta, a dobra djela, koja vječno traju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati (El-Kehf, 46).
U ovom ajetu nas Uzvišeni poziva na aktivni odnos prema životu. Za dobra djela treba da ulažemo puno svog vremena, truda i želje za činjenjem. Život i treba da bude mjesto takvih stalnih napora. Naša dobra djela su naš zalog za Ahiret, ušteđevina koju ćemo trošiti onda kada nam bude najkorisnija.
Kur'an o Ahiretu govori kao o boljem svijetu: Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovog svijeta.
Ima onih koji, radeći za Ahiret, dobiju i Dunjaluk, a ima i onih koji, radeći za Dunjaluk, izgube oba. O tome govori Allah: Tako mi vremena! Svaki čovjek je na gubitku. Osim onih koji vjeruju i dobra djela čine…

Živa vjera koja se uselila u naša srca nam daje snagu da slijedimo Božiju riječ i postupamo po uputama Vjerovjesnika, a.s., i naših dobrih prethodnika. I danas, ako pogledamo oko sebe, naći ćemo dobrih ljudi, koji se na Allaha oslanjaju i koji na blagodatima zahvaljuju i drugima od njih udjeljuju. Oni su ispravno razumjeli Božije darove: život i vrijeme i njihovu neponovljivost.

I, zaista, braćo i sestre, samo dobro djelo čovjeka čini besmrtnim. Zar tome nije svjedok i Tur Ali-begova džamija u ovom gradu? Ona svojim trajanjem svjedoči o istinitosti riječi da djela učinjena u ime Boga, a u korist ljudi, ostaju onoliko dugo koliko je bio iskren nijet njihovog hajir-sahibije.
Četiri i po stoljeća u ovom gradu postoji Tur Ali-begova, u našem narodu poznata kao Poljska džamija. Ona je mjesto onih koji se Allahu predaju u svojim namazima i dovama. Koliko je samo riječi zahvale Bogu iz srca mu'mina čulo ovo mjesto! Koliko je ljudi, muškaraca i žena, starih i mladih, upućivalo svoje skrušene dove! Koliko je ljudi našlo olakšanje za svoje tegobe, čulo savjet i pronašlo sebe u svijetu za kojeg je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Ja sam na ovom svijetu poput konjanika koji jaše u ljetnom danu, pa ugleda drvo s debelim hladom. Svrati za trenutak da se odmori, a zatim ustane i produži dalje.“

Tur Ali-beg razumio je Vjerovjesnikov govor i spoznao da život na ovom svijetu vrijedi onoliko koliko vrijedi hlad jednog drveta. Svaki čovjek je samo putnik ili gost koji prolazi ovim svijetom. To je naš usud, bez obzira na državu u kojoj živimo, na vladara kojemu služimo, na družinu kojoj pripadamo ili ciljeve za koje se zalažemo. A djela koja vječno traju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena, stoji u Kur'anu.

Braćo i sestre!
O stanju morala u jednom društvu govori i odnos vlasti prema ljudskim pravima, ljudskom dostojanstvu i imovini onih kojih više nema među živima: legatima, vakufima i zadužbinama. Prilika je ovo, dok obilježavamo četiri stotine i pedeset godina Tur Ali-begova vakufa, da na ovu anomaliju, nepravdu i zulum, koji traje nad vakufom skoro puno stoljeće, ukažemo i na ovom mjestu.
Vlast može biti pravedna, pa je blagoslovljena; ili nepravedna, pa je prezrena. Tur Ali-beg je bio je osmanlijski sandžak-beg, državnik koji je iza sebe ostavio vakufe u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji. Njegove zadužbine imale su veliki utjecaj na razvoj gradova Iloka, Čačka i Tuzle. Svoju imovinu je uložio u vakuf: u izgradnju puteva, džamija, mekteba, imareta, slanih bunareva i dućana. Primjer njegova vakufa, kao i primjer mnogih drugih vakufa, između ostalog, jeste i bolna povijest nasilja nad vakufskom imovinom.
Od austro-ugarske i srbijanske vladavine nad Bosnom, do komunista, koji su vakuf bespravno otimali, i demokrata koji ga bespravno krčme i prodaju, u Bosni je ostao samo jedan vakuf, koji je sposoban sebe donekle održavati. To je Gazi Husrev-begov vakuf. Hiljade porodica u našoj zemlji čekaju da im vlast vrati ili kompenzira njihovu nezakonito otetu imovinu. Isto je i s vakufskim hajratima i zadužbinama u našoj zemlji.
Danas, nažalost, nije rijedak slučaj da državni službenici, uz podršku vlasti, iz katastra i gruntovnice brišu vakufsku imovinu, dok sudovi pogoduju krupnom kapitalu da se domogne imovine koja pripada građanima i zadužbinama.
Pitamo se, dokle će ovo nasilje trajati. Hoće li i kada će biti donesen zakon o restituciji? Kada će vakufi dobiti status zadužbina i kada će prestati od strane vlasti otuđenje i nezakonito raspolaganje vakufskom imovinom?
Utječemo se Bogu od nepravde i zuluma koji se čini. Molimo Ga da silnike zamijeni onima koji će biti čestiti i pravedni, koji će se Boga bojati i tuđi hak poštivati.

Braćo i sestre!
Veliko je Allahovo obećanje da onaj ko učini i trun dobra vidjet će ga. Pred nama su dani koji traže našu budnost u odbrani naše zemlje, časti i slobode. Prolazan je život a jedna je domovina. Greške koje učinimo danas sutra će nas skupo koštati. Neka oni koji u naše ime razgovaraju o tome vode računa.
Neka moto našega ukupnog djelovanja, naše svakodnevne borbe i naših stremljenja bude suštinska životna istina: Ako neko želi veličinu, pa – u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna (Fatir, 10).

Naš Stvoritelju i Gospodaru, ukaži milost svoju Muhammedu, a.s., njegovom rodu, njegovim ashabima i svim vjernicima!
Nas daruj Svojom milošću, kao što si je podario Svojim iskrenim robovima i evlijama.
Ti si svemoćan i pomagač si u dobru.
Budi nam na pomoći u dobru koje činimo, u iskušenjima koja prolazimo i u borbama koje vodimo.
Amin.


Izvor: medzlistuzla.ba