Bismillahir-rahmanir-rahim

-Zahvala Allahu dž.š. / Salavat na Muhammed a.s. / Iman / Islam

Braćo u vjeri,

U prošloj hutbi govorili smo o primjerima porodičnih odnosa kroz Kur'an, i to na primjeru dova Ibrahim a.s.  I današnja hutba će, ako Bog da, biti o tome, ali na primjeru Jakub a.s., koji je unuk Ibrahim a.s.  Nekada smo u ranijim hutbama spomenuli ovu grupu Božijih poslanika, počev od Ibrahim a.s. koji je bio Božiji poslanik, potom njegovi sinovi, Ismail a.s.  i Ishak a.s., zatim Ibrahimov a.s. unuk, a Ishakov a.s.  sin Jakub a.s.   i na koncu Ibrahimov a.s.  praunuk, a Jakub a.s.  sin Jusuf a.s.  Svi su oni bili Božiji poslanici. Jedna vrlo važna porodica za cijelo čovječanstvo. Kur'an Časni o svima njima dosta gvoori i ostavlja nam dosta detalja koji mogu biti značajni, bitni i korisni za naše porodice. No prije toga ima jedan vrlo važan momenat kada govorimo o ovoj porodici kroz te generacije. Naime, Uzvišeni Alla dž.š.  je rekao Ibrahimu a.s.  sledeće:

إِذْ قَالَ لَهُ رَبُّهُ أَسْلِمْ قَالَ أَسْلَمْتُ لِرَبِّ ٱلْعَالَمِينَ *

„Kad mu je Gospodar njegov rekao: Budi poslušan!-  on je odgovorio: Ja sam poslušan Gospodaru svjetova.“  (Bekare: 131)

Ovaj ajet je direktna poruka svima onima koji su najodgovorniji za svoje porodice, onima koji su „glava porodice“. U njemu se krije osnovni i glavni razlog uspješnosti jedne porodice, ali isto tako, ovim ajetom nudi nam se recept kako jedna porodica biva i postaje porodicom za primjer. Uzvišeni Allah dž.š.  Ibrahimu a.s.  kaže da bude poslušan, da se u potpunosti, cijelim svojim bićem preda Dragom Bogu dž.š.  Ovo nije ona kruta poslušnost koja se stiče stegom zakona i snagom neke trenutne moći, već je poslušnost koja obezbjeđuje pravi mir, sigurnost i spas. Ibrahim a.s.  je na ove riječi odgovorio da je poslušan i predan Gospodaru svjetova, Allahu dž.š.  Ovim se Ibrahim a.s.  u potpunosti odredio s pram života i onog šta život u svojoj punini znači. Na temeljima selameta, odnosno islama, Ibrahim a.s.  je izgrađivao svoju porodicu i takav pristup prenio i na svoje potomke. Zato sledeći ajet kaže:

وَوَصَّىٰ بِهَآ إِبْرَاهِيمُ بَنِيهِ وَيَعْقُوبُ يَابَنِىَّ إِنَّ ٱللَّهَ ٱصْطَفَىٰ لَكُمُ ٱلدِّينَ فَلاَ تَمُوتُنَّ إَلاَّ وَأَنْتُم مُّسْلِمُونَ *

„I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim a i Ja'kub (rekavši): Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drukčije nego kao muslimani.“    (Bekare: 132)

Iz ovog ajeta možemo razumjeti da je Uzvišeni Allah dž.š.  olakšao ljudima život na dunjaluku time što je odabrao i pokazao koji je to pravi, jedini i spasonosni duhovni put na ovom svijetu. Na izboru tog puta insan ne mora ni trun vremena provesti, niti trun truda u to ulagati. Ovim je itekako olakšano i čovjek nem potrebu da razbija glavu jel’  nešto dobro ili nije, dovoljno je da postupi po porukama proučenog ajeta i uspjeh je neizostavan. Ova dvojica Božijih poslanika, Ibrahim a.s.  i Ja'kub a.s.  govorili su o tome svojim potomcima, odgajali ih na tome i njihova djeca i porodice živjeli su ovim. U tome i jeste poruka svim ljudima gdje je sreća, spas i opće zadovoljstvo životom. Potvrdu svemu ovom nalazimo u narednom ajetu koji nam opet na svoj način predstavlja jednog oca koji je odrastao u porodici koja je živjela porukama ranije proučenog ajeta. Riječ je o Ja'kubu a.s., unuku Ibrahim a.s.:

أَمْ كُنتُمْ شُهَدَآءَ إِذْ حَضَرَ يَعْقُوبَ ٱلْمَوْتُ إِذْ قَالَ لِبَنِيهِ مَا تَعْبُدُونَ مِن بَعْدِى قَالُواْ نَعْبُدُ إِلَـٰهَكَ وَإِلَـٰهَ آبَائِكَ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ إِلَـٰهاً وَاحِداً وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ *

„Vi niste bili prisutni kada je Ja’kubu smrtni čas došao i kad je sinove svoje upitao: Kome ćete se poslije mene klanjati?   Klanjaćemo se- odgovorili su- Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo.”

(Bekare: 133)

Kako je samo snažna i jaka poruka kazana u ovom ajetu. Imal’  veće sreće nego li na smrtnom času doživjeti ovakav odgovor od svoje porodice i od svoje djece. Onda se, uz Božiju pomoć, sa lahkoćom može izgovoriti šehadet i dušu teslim učiniti. Porodica i sinovi Ja’kubovi nisu prihvatili obožavanje Allah dž.š.  zato što su to činili njihov otac, djed ili pradjed, oni se neće samo klanjati Bogu Ibrahima, Ismaila, Ishaka i Ja’kuba, već će se klanjati i Bogu jednom. Oni su znači kroz svoj život na dunjaluku spoznali da je bog njihova oca, djeda i pradjeda, Jedan Bog, što je opet vrlo važno za život jedne osobe, a to nam se pokazuje u proučenom ajetu. Znači ovdje nije riječ o “nasljednom islamu”, koji se prenosi sa oca na sina, već je riječ o vjerskom ubjeđenju koje je stečeno tokom životnog istraživanja, a opet potpomognuto roditeljskom brigom i usmjerenjem. Oni su bili duboko svjesni da Uzvišeni Allah dž.š.  ne pravi razliku među ljudima. Jedina razlika je po tome u snazi imana i djelima, što nas opet dovodi do zaključka da lju sami sebe svrstavaju u određene skupine. Muhammed a.s.  u hadisu kaže:

لَيْسَ لِاَحَدٍ عَلَى اَحَدٍ فَضْلٌ اِلاَّ  بِالدِّينِ اَوْ عَمَلِ صَالِحٍ *

„Nema prednosti jednih nad drugima, osim u vjerovanju i dobrim djelima.“

Ovo nam treba biti pouka za nas i naše porodice i našu djecu. Najveće blago koje se može ostaviti svome djetetu jeste usađeno i omlađeno vjerovanje u njegovoj nutrini. Ono se izgrađuje i slijeđenjem poruka iz kazanog hadisa, čime se uspostavlja jedan zdrav i normalan život, oslobođen lažnih božanstava, pretvaranja u vjeri i životu i nanošenja boli i teškoća drugima. Ovom su nas poučavali ovi ajeti i hadis. A Uzvišeni Allah dž.š.  dalje u suri Bekare kaže:

 تِلْكَ أُمَّةٌ قَدْ خَلَتْ لَهَا مَا كَسَبَتْ وَلَكُمْ مَّا كَسَبْتُمْ وَلاَ تُسْأَلُونَ عَمَّا كَانُوا يَعْمَلُونَ *

„Taj narod je bio i nestao, njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.“    (Bekare: 134)

Ovim ajetom kao da nam se poručuje još jednom da uzmemo njihov primjer, da budemo svjesni životne istine da da niko ne može birati mjesto i vrijeme rođenja, da je svako odgovoran za ono što učini, da će svako breme svojih vlastitih djela nositi, da će od tih djela zavisiti konačna sudbina na ahiretu svakog pojedinca, te da će svako biti pitan i račun polagati za svoja djela. Ovo su vrlo važne spoznaje koje trebaju nama i našoj djeci dok smo na dunjaluku. U njima se kriju tajne uspjeha pojedinaca i grupa. Primjenom poruka ovog ajeta umanjuje se briga o drugima, laž, smutnja, potvora i svi drugi ljudski otrovi koji nanose ogromne štete ljudima u jednom vremenu, ali i generacijama poslije njih. Sva ova kazivanja, i sva druga slična njima bit će djelotvorna samo ako pouku iz njih uzmemo. Pojedinac nema ništa od toga što kaže da slijedi put pejgamberov ako to svojim djelima ne dokazuje. Zato, draga braćo, uzmimo pouku i iz ovog primjera iz doba Ja'kub a.s.  Posvetimo se porodici na način kako nam Časni Kur'an prenosi za Ja'kub a.s. To su djela koja će i nama samima, ako Bog da, olakšati hod nakon odlaska sa ovog svijeta.

Molimo Dragog Boga dž.š.  da nam pomogne da Mu budeemo istinski pokorni do zadnjeg svog uzdaha na ovom svijetu. Neka On, Uzvišeni naš Gospodar bude zadovojan nama, našim porodicama i našom djecom. Najljepše salavate i selame šaljemo dragom hazreti Pejgamberu, njegovoj porodici, ashabima i svima koji dini islam u srcima nose.

AMIN!

Zijad ef. Čavčić

Petak, 03.11.2017. godine, gradska džamija Banovići