Bismillahir-rahmanir-rahim

-Zahvala Allahu dž.š. / Salavat na Muhammed a.s. / Iman / Islam

Braćo u vjeri,

U prošloj hutbi nastavili smo govoriti o primjerima porodičnih odnosa kroz Kur'an. Govorili smo o Ibrahimu a.s.  i njegovu sinu Ismailu a.s., znači o roditelju i djetetu. To su i temelji i stubovi porodica. U današnjoj hutbi nastavićemo, ako Bog da, govoriti opet o ovoj dvojici Allahovih dž.š.  odanih robova. Zaista, Ibrahim a.s.  i njegovo potomstvo, posebno nekoliko generacija njegova potomstva, imaju šta ostaviti generacijama do Kijametskog dana kada je u pitanju porodica. Današnja hutba i kazivanje o Ibrahimu a.s.  treba nam pokazati koliko je važna i značajna dova u porodicama, posebno ona roditeljska. Ima jedan skup ajeta u suri Ibrahim koji nam predstavljaju i kazuju Ibrahim a.s.  dove. Pa krenimo redom:

وَإِذْ قَالَ إِبْرَاهِيمُ رَبِّ ٱجْعَلْ هَـٰذَا ٱلْبَلَدَ آمِناً وَٱجْنُبْنِى وَبَنِىَّ أَن نَّعْبُدَ ٱلأَصْنَامَ * رَبِّ إِنَّهُنَّ أَضْلَلْنَ كَثِيراً مِّنَ ٱلنَّاسِ فَمَن تَبِعَنِى فَإِنَّهُ مِنِّى وَمَنْ عَصَانِى فَإِنَّكَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ *

„A kada Ibrahim reče: Gospodaru moj, učini ovaj grad bezbjednim i sačuvaj i mene i sinove moje da se klanjamo kumirima, oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio- moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa- Ti, uistinu, praštaš i samilostan si.“   (Ibrahim: 35, 36)

Ovdje vidimo poslaničku i roditeljsku dovu. Na prvom mjestu ističe se potreba za sigurnošću, mirom, slobodom, a potom traži se sačuvanost od obožavanja lažnih božanstava. Klanjanje idolima, kumirima vodi u stranputicu i nesreću svog počinioca. Zato roditeljska briga da djeca budu sačuvana obožavanja kipova treba da bude uvjek prisutna, pa i u dovama. Obožavanje kipova donosi nemir, nesreću, nesigurnost i gubitak slobode. Dalje se u ovim dovama kaže:

رَّبَّنَآ إِنَّيۤ أَسْكَنتُ مِن ذُرِّيَّتِى بِوَادٍ غَيْرِ ذِى زَرْعٍ عِندَ بَيْتِكَ ٱلْمُحَرَّمِ رَبَّنَا لِيُقِيمُواْ ٱلصَّلاَةَ فَٱجْعَلْ أَفْئِدَةً مِّنَ ٱلنَّاسِ تَهْوِيۤ إِلَيْهِمْ وَٱرْزُقْهُمْ مِّنَ ٱلثَّمَرَاتِ لَعَلَّهُمْ يَشْكُرُونَ * رَبَّنَآ إِنَّكَ تَعْلَمُ مَا نُخْفِى وَمَا نُعْلِنُ وَمَا يَخْفَىٰ عَلَى ٱللَّهِ مِن شَيْءٍ فِى ٱلأَرْضِ وَلاَ فِى ٱلسَّمَآءِ *

„Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali. Zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. Gospodaru naš, Ti zacijelo znaš šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo.  Allahu ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu.“    (Ibrahim: 37, 38)

I kroz ove ajete vidimo brigu nosioca porodice, glave kuće za svoju porodicu i svoju djecu. I ako je Mekka neplodno mjesto za usjeve, gledano dunjalučki, Ibrahim a.s.  kroz ovu dovu ističe šta je najvažnije za jednu porodicu, a to je veza sa Dragim Bogom dž.š., posebno kroz namaz. Namaz neće dozvoliti da se skrene sa pravom puta ako se istinski obavlja bez pretvaranja i želje da se pokaže pred drugima. U takvom slučaju Uzvišeni Allah dž.š.  pokaže izlaz i podari put i prema općem zadovoljstvu koje ne zanemaruje ni dunjalučku stranu ljudskih života. Ovo nam pokazuje da i neplodne sredine na zemaljskoj kugli imaju svoj smisao i mudrost postojanja, a da je namaz jedna trajna potreba ljudi da kroz njega pokazuju i održavaju svoju vezu sa Uzvišenim Allahom dž.š.  Neplodne sredine mogu kao magnet privlačiti ljude i dovoditi ih tu, što opet doprinosi svakoj vrsti napretka te sredine. Dova Ibrahim a.s.  učinila je uz Božiju pomoć da Mekka postane mjesto želje hiljada miliona ljudi da je vide, dođu u nju, osjete njen zrak, susretnu se sa prvom Božijom kućom, Kabom, i nakon povratka od nje, ta želja nije se smanjila, naprotiv, ona opet tinja i čeka priliku da se ostvari. Zato kao roditelji, ne zaboravimo dovu za svoju djecu, za svoje porodice. Ona uvjek ima mjesto i značaj u našim životima. U ovim ajetima je i roditeljska dova onog koji je odsutan za svoju porodicu koja nije sa njim. Biti odustan radi svoje porodice, takođe ima svoju vrijednost i težinu i spominje se u sledećim riječima našeg hazreti Pejgambera:

اِنْ كَانَ خَرَجَ يَسْعَى عَلَى وَلَدِهِ صِغَارًا فَهُوَ فِى سَبِيلِ اللَّهِ  وَ اِنْ كَانَ خَرَجَ يَسْعَى عَلَى اَبَوَيْنِ شَيْخَيْنِ كَبِيرَيْنِ فَهُوَ فِى سَبِيلِ اللَّهِ  وَ اِنْ كَانَ خَرَجَ يَسْعَى عَلَى نَفْسِهِ فَهُوَ فِى سَبِيلِ اللَّهِ  وَ اِنْ كَانَ خَرَجَ يَسْعَى رِيَاءً وَ مُفَاخَرَةً فَهُوَ فِى سَبِيلِ الشَّيْطَانِ *

„Rad čovjeka koji je izašao iz kuće žureći da zaradi i nahrani svoju malu djecu, je u ime Allaha dž.š., a on sam je na Allahovom putu. Ako je krenuo da radi, htijući da nahrani i izdržava svoje stare i iznemogle roditelje, i u tom slučaju je na Allahovom putu. Ako je pak požurio da zaradi za sebe, da nebi bio ovisan od drugih i tada je na Allahovom putu. Ali ako je krenuo da zarađuje iz licemjernih pobuda, iz gordosti prema drugima, u tom slučaju on je na putu šejtana.“

I kroz sledeći momenat izrečen u kur'anskom ajetu iz sure Ibrahim, možemo razumjeti važnu poruku za sebe i svoje porodice. U ovom ajetu se kaže da je rekao Ibrahim a.s.:

„Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka. Gospodar moj, uistinu uslišava dove.“    (Ibrahim: 39)

U pojedinačnim životima, ali i u porodičnim, itekako je važna zahvala Dragom Bogu dž.š.  Svaki pojedinac, a i porodica, trebaju biti svjesni da je Uzvišeni Allah dž.š.  izvor svega i da bez Njegova znanja i dozvole ništa se ne dešava. To nam se ističe i u ajetu prije ovog. Znači, kao odgovorni za svoje porodice, i kao oni koji su svjesni vlastitog emaneta i uloge u svojim porodicama, zahvala Dragom Bogu dž.š.  treba biti stil našeg života. Takvo postupanje spasiće nas od oholosti i uzdizanja te različitih društvenih podjela koje zlo i teškoće donose. Iza ovog ajeta dolaze nam dva opet važna ajeta. U njima Ibrahim a.s.  moli:

„Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz. Gospodaru naš, Ti usliši dovu moju. Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima na Dan kad se bude polagao račun.“   (Ibrahim: 40, 41)

Kako su samo ove dove važne i sadržajne. Ovu drugu učimo čak i u dovama na zadnjem sjedenju prilikom obavljanja namaza. Iz ovih ajeta- dova, možemo razumjeti koliko je namaza važan i bitan u našim kućama u našim porodicama, u našem potomstvu. Namaz je najbolja i neraskidiva veza sa Uzvišenim Allahom dž.š.  Namaz je najčvršće uže kojim smo povezani sa Dragim Bogom dž.š.  Namaz je naša uzdanica na oba svijeta. Namaz životu mjeru daje. Zato evo i Ibrahim a.s.  toliko čini dovu za obavljanje namaza od strane svoje porodice, svoje djece i svojih potomaka. Isto tako, vrlo važan dio naših života je priznavanje vlastitih slabosti i traženje oprosta za iste od Milostivog Gospodara, Allaha dž.š.   Taj oprost tražimo za sebe, za svoje roditelje i sve vjernike. I ovo nam dovoljno pokazuje koliko se trebamo, čak i u ovome porodično vezivati.

Molimo dragog Boga dž.š.  da bude sa nama, našom djecom i našim porodicama zadovoljan. Molimo Ga da primi i obilno nagradi sva naša dobra djela, a da oprosti nama, našim roditeljima i svim vjernicima grijehe i nedostatke. Neka su najljepši i mnogobrojni salavati i selami našem lijepom hazreti Pejgamberu, njegovoj porodici, ashabima i svima …..

AMIN!

Zijad ef. Čavčić

Petak, 27.10.2017. godine, gradska džamija Banovići