Bismillahir-rahmanir-rahim

-Zahvala Allahu dž.š. / Salavat na Muhammed a.s. / Iman / Islam

Braćo u vjeri,

Današnjom hutbom nastavljamo, ako Bog da, govoriti o primjerima porodičnih odnosa kroz Kur'an. U zadnjoj hutbi na ovu temu govorili smo o Ibrahimu a.s.  i njegovu ocu. Danas opet govorimo o Ibrahimu a.s.  i njegovu sinu Ismailu a.s.  Iz ovih kazivanja imaju mnogo za naučiti i roditelji i djeca. Ovu su jako interesantna kazivanja i kazivanja koja trebaju analizu od strane svakog pojedinca kako bi vidio i razumio vlastito stanje. Ibrahim a.s. je bio i ostao primjer u životu. Evo kako ga opisuje Časni Kur'an:

إِنَّ إِبْرَاهِيمَ كَانَ أُمَّةً قَانِتاً لِلَّهِ حَنِيفاً وَلَمْ يَكُ مِنَ ٱلْمُشْرِكِينَ * شَاكِراً لِأَنْعُمِهِ ٱجْتَبَاهُ وَهَدَاهُ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ * وَآتَيْنَاهُ فِى ٱلْدُّنْيَا حَسَنَةً وَإِنَّهُ فِى ٱلآخِرَةِ لَمِنَ ٱلصَّالِحِينَ * ثُمَّ أَوْحَيْنَآ إِلَيْكَ أَنِ ٱتَّبِعْ مِلَّةَ إِبْرَاهِيمَ حَنِيفاً وَمَا كَانَ مِنَ ٱلْمُشْرِكِينَ *

„Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim. I bio je zahvalan na blagodatima Allahovim. Allah je njega izabrao i na pravi put izveo. I Mi smo mu sačuvali lijep spomen na ovom svijetu, a na onom svijetu će doista biti među onim dobrim. Poslije smo tebi objavili: Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim.“   (Nahl: 120-123)

Ovi ajeti daju nam dovoljnu sliku o Ibrahimu a.s.  Osobine koje su ovdje navedene su osobine koje jednom insanu garantuju uspjeh na oba svijeta. Garancija za to jesu upravo ovi ajeti koji u tom pravcu govore. Jedna ovakva osoba doista može mnogo dobra polučiti sebi, svojoj porodici, drugima i budućim pokoljenjima. Ovaj momenat je jako važan kada govorimo o relaziji Ibrahim a.s.  i Ismail a.s.  Ibrahim a.s.  kao roditelj, kao otac, bio je besprijekoran primjer uzornog oca i roditelja. Njegova djela potvrđivala su njegove riječi i njegove misli. Njegov sin ismail a.s.  je u svom ocu imao veliku uzdanicu, ali i veliko povjerenje. Nije to bilo povjerenje iz straha od očeve strogoće, već je to povjerenje temeljeno na podudarnosti riječi i djela Ibrahim a.s.  kao oca i roditelja. Razmišljajući o ovom na ovakav način možemo donekle razumjeti onaj čuveni odgovor ismaila a.s.  svome ocu kada je trebao biti kurbanom učinjen. Evo tog kazivanja:

„I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kad on (Ismail) odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te kurbanom učinim, pa šta ti misliš?     O oče moj- reče- onako kako ti se naređuje postupi, vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.“    (Saffat: 101, 102)

Ovdje ovaj ljudski, ograničeni razum staje. Ali nek staje, iz ovog primjera možemo adekvatno shvatiti snagu imana, jačinu imana i šta sve iman donosi svom sahibiji. Poznato nam je ovo kazivanje kako se završilo, ali ostala je trajna poruka budućim generacijama do kijametskog dana da vide da je kroz prošlu istoriju bilo ljudi koji su bili spremni sve od sebe dati i žrtvovati zarad Uzvišenog Allaha dž.š.  Normalno, Dragi Bog dž.š.  ne traži od ljudi da Mu djecu žrtvuju, zato se o ovom i u Kur'anu govori kao o iskušenju koje će pokazati kako će ko i na koji način postupiti u datoj situaciji. Ima ljudi koji kada trebaju nešto od sebe žrtvovati za druge iznalaze raznorazne razloge da bi to žrtvovanje izbjegli ili ga učinili što manjim i sa što manje truda i vlastitog angažmana. Upravo ovaj kur'anski primjer treba oči otvoriti svakom onom ko istinski želi da bude pokoran i odan Uzvišenom Gospodaru, Allahu dž.š.  Vjerničke porodice i svi njeni članovi trebaju biti spremni na žrtvovanje. Žrtvovanje podrazumjeva ulaganje truda, zatim pokazivanje i dokazivanje spremnosti da se radi općekorisne stvari, a sve to bez primjese licemjerstva i pretvaranja. Ibrahim a.s.  i sin mu Ismail a.s.  ličnim primjerom su pokazali kako se to radi. Odgoj djece temeljna je zadaća porodice, posebno roditelja. Svaki trud na tom planu daće svoje rezultate. Hazreti Pejgamber, Muhammed a.s.  u želji da podstakne roditelje na brigu o odgoju djece kazao je sledeći hadis:

لَاَنْ يُؤَدِّبَ اَحَدُكُمْ وَلَدَهُ خَيْرٌ لَهُ مِنْ اَنْ يَتَصَدَّقَ كُلَّ يَوْمٍ بِنِصْفِ صَاعٍ عَلَى الْمَسَاكِينِ *

„Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba (u islamskom duhu), nego da svaki dan podijeli sirotinji po pola sa'a (vrijednost sadekai fitre).“

Ovaj nas hadis podstiče da se odgoj u porodicama ne zanemaruje i da se ta uloga ne prepušta nekom drugom. Ibrahim a.s.  je od malehna brinuo i odgajao svoje dijete. Usmjeravao ga je onim djelima koja će imati trajnu vrijednost. Tako nalazimo u Časnom Kur'anu i ove ajete:

„I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu namaz obavljali. A kada je Ibrahim zamolio: Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snadbij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet.   On je rekao: Onome koji ne bude vjerovao daću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da uđe u paklenu vatru, a grozno će ona prebivalište biti. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš. Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš nek bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si.“   (Bekare: 125- 128)

Njih dvojica, otac i sin, obnavljali su Božiju kuću, Kabu, za one koji će kroz buduće vrijeme vjerovati u Dragog Boga dž.š.  Obnavljali su objekat koji donosi dobro svim stvorenjima, posebno svim ljudima, cijelom čovječanstvu. Jer šta je u grijehu okorjelih srca i duša bereketom Kabe postalo samilosno i vjerničko, pa zar i to nije korist za cijelo čovječanstvo. Normalno da jeste, jer od vjernika je svima dobro, bez obzira ko je kakav i sa kakvim djelima. Čineći ovo hairli djelo oni mole da to djelo bude primljeno kod Dragog Boga dž.š. i mole za ostala dobra tog mjesta, ali i onih koji će imati bilo kakav dodir sa tim mjestom i objektom. Potom mole i za sebe lično da budu istinski i iskreni vjernici, što i jesu bili. Ovo su sve pouke budućim generacijama kako činiti dobra djela i djela uopće. Interesantan je i odgovor Uzvišenog Allaha dž.š.  na jednu od ovih dova. U tom odgovoru se kaže:

„On (Allah dž.š.) je rekao: Onome koji ne bude vjerovao daću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da uđe u paklenu vatru, a grozno će ona prebivalište biti.“

Upozorenje i vjernicima i nevjernicima. Vjernicima da ne tuguju zbog toga što neko tako lahko materijalno napreduje, a ne pokazuje svoje vjerničko usmjerenje u potrebno pravcu, a nevjernicima upozorenje da što prije odbace svoje nevjerstvo, da se prihvate istinske vjere u Dragog Boga dž.š.  i da budu svjesni da sve ima svoj kraj i da je dunjaluk mjesto ispita kako će ko i na koji način postupati i raditi. Ovakva razmišljanja duboko su ukorjenjena u Ibrahimov a.s.  pristup odgoju svoje djece i porodice.

 

Molimo Dragog Boga dž.š.   da nam pomogne na putu brige za našom djecom i porodicom, da nas osnaži istinskom bogobojaznošću u tom veoma odgovornom poslu. Neka su najljepši salavati i selami našem dragom hazreti Pejgamberu, njegovoj porodici, ashabima i svima koji dini islam u srcima nose.

AMIN!

Zijad ef. Čavčić

Petak, 20.10.2017. godine, gradska džamija Banovići

Broj pregleda: 1.075