Bismillahir-rahmanir-rahim

-Zahvala Allahu dž.š. / Salavat na Muhammed a.s. / Iman / Islam

Braćo u vjeri,

U današnjoj hutbi nastavljamo, ako Bog da, govoriti o primjerima porodičnih odnosa kroz  Kur'an. Imali smo priliku vidjeti u prošloj hutbi na primjeru Nuh a.s.  i njegova sina da rodtiljeska briga za djecom ne prestaje nikada. Nuh a.s.  pokazuje svoju ljudsku sliku kada govori Uzvišenom Allahu dž.š.  da je njegov sin njegovo čeljade. A Uzvišeni Allah dž.š.  odgovara da njegov sin nije njegovo čeljade, jer nije prihvatio vjeru Nuh a.s.  Nuhova a.s.  želja i htijenje da njegov sin bude musliman i spašen je velika i prisutna je do onog vodenog talasa koji ih rastavlja prilikom općeg potopa. Ovo je primjer svim roditeljima da trebaju istinski težiti da njihovo dijete bude na pravom putu, a Dragi Allah dž.š.  će suditi po Svojoj apsolutnoj pravdi. U Časnom Kur'anu nalazimo također veoma zanimljiv primjer porodice Ibrahim a.s.  Ova porodica je zanimljiva zbog više razloga. U njenom kazivanju imamo primjere odnosa u porodici gdje otac kleše kipove, a sin vjeruje u Allaha dž.š.  U ovoj porodici imamo primjer gdje je Ibrahim a.s.  Božiji poslanik, i to ulul azm poslanik- odabrani poslanik kao i Nuh a.s., zatim, njegovi sinovi Božiji poslanici, potom unuk Božiji poslanik te praunuk Božiji poslanik. Znači, nekoliko generacija je počašćeno poslanstvom. Potom u ovoj porodici imamo primjer bezprijekorne poslušnosti roditelju kroz kazivanje o Ibrahim a.s.  i njegovu sinu Ismailu a.s.   Isto tako, u primjeru ove porodice možemo naći i postupanje supruge u situaciji kada je muž ostavlja sa malim djetetom u potpuno nenaseljenom  mjestu, a to je primjer hazreti Hadžere i tada malog Ismaila a.s.  Isto tako mnogo možemo naučiti od Ibrahim a.s.  porodice kada je u pitanju društveni angažman i briga za buduće generacije, a to se dobro vidi kroz obnovu temelja Ka'be i njenoj ponovnoj izgradnji od strane oca i sina, Ibrahim a.s.  i Ismail a.s.  I mnogo toga još se može nabrajati kada je u pitanju Ibrahim a.s.  Ibrahim a.s.  porodica živjela je u Babilonu, donjem dijelu toka rijeke Eufrat, južno od današnjeg Bagdada. To mjesto je bilo raskršće puteva za za Egipat, Siriju, Malu Aziju, Perziju i Indiju. O tome kada je rođen Ibrahim a.s.  ne postoje precizni podaci. Možemo kazati da se Ibrahim a.s.  smatra prvim Božijim poslanikom historijskog doba. Tadašnji narod babilona živio je raskošnim životom. Vjerovali su u zvijezde i razna vračanja. Neposredno prije rođenja Ibrahim a.s.  vračari su prorekli tadašnjem vladaru po imenu Nemrud da će se u njegovoj zemlji u toj godini roditi muško dijete koje će biti razlogom ugrožavanja njegova prijestolja. Nemruda je to zabrinulo i odlučio je da zabrani porode u toj godini. Juče sam pročitao informaciju da sadašnji predsjednik Egipta ističe natalitet u toj zemlji kao veliku opasnost, što donekle liči na ovaj primjer. Nemrud je naredio da se nijedan muškarac ne smije sastati sa ženom i da bi to osigurao odredio je da pred sumnjivim kućama dežuraju vojnici. Odredba Uzvišenog Allaha dž.š.  je htjela da otac Ibrahim a.s.  i njegova majka dobiju dijete koje će postati odabrani Allahov dž.š.  poslanik i halilullah. Rođenje sina Azer je krio od ostalog naroda i bojao se za svog sina. Budući da je Ibrahim a.s.  pripreman od strane Dragog Boga dž.š.  za Poslanika, Ibrahim a.s.  će izrasti u lijepa i jaka mladića, te će jedne vedre noći doživjeti čvrsti jekin u vjeri tragajući za neprolaznim Gospodarom. Evo kako se taj događaj opisuje u Časnom Kur'anu:

فَلَمَّا جَنَّ عَلَيْهِ ٱلْلَّيْلُ رَأَى كَوْكَباً قَالَ هَـٰذَا رَبِّى فَلَمَّآ أَفَلَ قَالَ لاۤ أُحِبُّ ٱلآفِلِينَ * فَلَمَّآ رَأَى ٱلْقَمَرَ بَازِغاً قَالَ هَـٰذَا رَبِّى فَلَمَّآ أَفَلَ قَالَ لَئِن لَّمْ يَهْدِنِى رَبِّى لَـأَكُونَنَّ مِنَ ٱلْقَوْمِ ٱلضَّالِّينَ * فَلَمَّآ رَأَى ٱلْقَمَرَ بَازِغاً قَالَ

هَـٰذَا رَبِّى فَلَمَّآ أَفَلَ قَالَ لَئِن لَّمْ يَهْدِنِى رَبِّى لَـأَكُونَنَّ مِنَ ٱلْقَوْمِ ٱلضَّالِّينَ * فَلَماَّ رَأَى ٱلشَّمْسَ بَازِغَةً قَالَ هَـٰذَا رَبِّى هَـٰذَآ أَكْبَرُ فَلَمَّآ أَفَلَتْ قَالَ يٰقَوْمِ إِنِّى بَرِيۤءٌ مِّمَّا تُشْرِكُونَ *

„I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: Ovo je Gospodar moj.   A pošto zađe, reče: Ne volim oni koji zalaze.   A kad ugleda mjesec kako izlazi, reče: Ovo je Gospodar moj.   A pošto zađe, on reče: Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biću sigurno jedan od onih koji su zalutali. A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće.   A pošto zađe, on reče: Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate.  Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju.“        (En'am: 76- 79)

Evo veoma lijep i poučan primjer, posebno za mlađe. Doba mladosti je trasiranje puta za zrelije doba i starost. Stoga je veoma važno kako se i na koji način provodi doba mladosti. Ibrahim a.s.  u ovom kur'anskom kazivanju pokazuje generacijama iza sebe da u obožavanju našeg gospodara treba odbaciti sve ono što može naše vjerovanje obezvrijedniti. Lažna božanstva i idole treba odstraniti od sebe i iskreno se predati Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, lice svoje Njemu okrenuti. Mladost ne treba uzaludno provoditi i tračiti njeno vrijeme, jer je to nepovratno doba, kao i svako drugo. U mladosti treba gledati da se udare temelji istinskoj vjeri u vlastitoj nutrini. Hazreti Pejgamber u hadisu kaže:

اِنَّ اللَّهَ تَعَالَى لَيَعْجَبُ مِنَ الشَّابِّ لَيْسَتْ لَهُ صَبْوَةٌ *

„Uzvišeni Allah uzdiže i povećava vrijednost onog mladića, koji obuzdava svoje strasti i ne predaje se požudama.“

Doba mladosti je izuzetno vrijedno i vrlo značajno doba za svaku osobu. Zato je i primjer Ibrahim a.s.  i njegova traganja za istinskim Gospodarom, kao i ovaj hadis veliki podstrek mlađim osobama da svoju mladost uzalud ne provode i da budu svjesni vrijednosti časnog, čeznog i čestitog života u mladim danima. U drugom hadisu Muhammed a.s.  poručuje:

„Prednost mladića koji u godinama rane mladosti čini ibadet, u odnosu na starca koji se u starosti posveti ibadetu, je kao prednost Allahovih poslanika nad ostalim ljudima.“

Ovi primjeri trebaju biti dodatni motiv mladim da spoznaju prave vrijednosti koje će ih voditi istinskoj sreći, te da ostave i da se čuvaju onih navodnih vrijednosti koje vode lažnoj sreći i lažnom i kratkotrajnom zadovoljstvu. Vjerovanje u Dragog Boga dž.š.  u mladosti ima puno veću vrijednost i značajnije je i potrebnije za društvo i zajednicu. One zajednice i društva gdje mladi više vjeruju u Dragog Boga dž.š.  jesu sigurno naprednije, sigurnije i mirnije. U takvim društvima i zajednicama daleko je manje problema, svađa i sukoba različitih vrsta. Istraživanja su pokazala da je u mjesecu ramaaznu daleko manje provala, krađa, pijanstva i drugih vrsta djela koja stvaraju probleme u društvu, za razliku od vremena izvan mjeseca ramazana. A kada pogledamo, nabrojana loša djela mahom čine mlađe osobe. Pa i to je dovoljan pokazatelj vrijednosti i potrebe da omladina što više bude okrenuta Uzvišenom Allahu dž.š.   i da svojim postupcima bude na hizmetu svojoj porodici, zajednici i društvu u cjelini, a ne da bude teret i teškoća svima njima. Zamislimo koliko se samo novca troši na raznorazne programe i projekte navodnog osvješćivanja i vraćanja omladine normalnim tokovima života. Sa daleko manjim iznosom novca društvo bi moglo omladinu osposobljavati da budu u potpunosti korisni članovi tog istog društva. Ibrahim a.s.  je divan primjer utroška doba mladosti u ono što će mu kasnije pribaviti Allahovu dž.š.  blizinu i poštovanje ljudi.

Molimo Dragog Boga dž.š.  da nam pomogne da svoje živote provodimo onako kako dlikuje onima koji vjeruju u Allaha dž.š.  Neka su najljepši salavati i selami hazreti …..

AMIN!

Zijad ef. Čavčić

Petak, 28.07.2017. godine, gradska džamija Banovići