Šta za čovjeka znači teškoća drugog

Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim
Bismillahir-rahmanir-rahim

Zahvala Allahu dž.š. / Salavat na Muhammed a.s.

Braćo u vjeri,
Svjedoci smo ovih dana velikog krvoprolića i stradanja naše braće u Gazi u Palestini. To se dešava na očigled cijelog svijeta, ali što je još žalosnije i više za zabrinuti se, jest’ što se to dešava u srcu takozvanog islamskog svijeta, koji još jednom pokazuje i dokazuje svu svoju nemoć i truhlost da se zauzme za odbranu i zaštitu prava slabih i ugnjetavanih, bez obzira ko su. Šta se to onda dešava sa čovjekom, šta se to dešava sa muslimanom i šta se to dašava sa muslimanskim narodima? Jel’ čovjek misli da će mu biti sve dobro dok njega neko ne dira, a što njegov komšija krvari, to eto nije njegov problem? Jel’ musliman misli da je na pravom putu ako ga se ne tiču problemi njegova brata muslimana gdje god da bio? Jel’ muslimanski narod misli da mu je dobro sve dok njega ne diraju, a što drugi muslimanski narodi teškoće podnose i ginu, to se kao ne tiče tog naroda? Sve su ovo pitanja, prije svega za sve naše predvodnike na bilo kojem nivou odgovornosti, počev od političkih do vjerskih, zatim, ovo su pitanja za svakog nas pojedinca. Svako treba postaviti sebi pitanje: Šta za mene znači teškoća drugog? Kroz ovo pitanje govorićemo danas, ako Bog da, o našem odnosu spram dešavanja sa muslimanima Palestine. Danas Bošnjaci mogu na najbolji način osjetiti svu bol i patnju palestinskog naroda. Ova generacija Bošnjaka iskusila je sve te teškoće i ova generacija može na najbolji način shvatiti tamošnje teškoće. Ali ono što ova generacija Bošnjaka ne može shvatiti jeste jedan pasivan odnos okolnih muslimana i njihovih predvodnika spram zločina u današnjoj Gazi. Današnji čovjek mora svoju svijest Bogu okrenuti puno više nego li je to do sada. To je nasušna potreba kako nebi čovječanstvo katastrofu doživilo. Allah dž.š.  će u Kur'anu kazati:

وَ اعْلَمُوا اَنَّ اللَّهَ مَعَ الْمُتَّقِينَ *

„I znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone.“  (Tevba: 36)
Boga se treba iskrenije bojati i u pokornosti mu biti. Od sebe licemjerstvo odbacivati i lažne predstave i nade. Musliman nebi trebao biti razlogom (svjesno) podjele među muslimanima, već bi svakim svojim djelom trebao ići ka uspostavljanju sloge među ljudima i međusobnog uvažavanja i potpomaganja u dobru i hajru. Zato je svaka vrsta krajnosti za muslimane danas veoma opasna i može donijeti mnogo teškoća. Muhamed a.s.  za namaske safove kaže:

مَنْ وَصَلَ صَفًّا وَصَلَهُ اللَّهُ وَ مَنْ قَطَعَ صَفًّا قَطَعَهُ اللَّهُ عَزَّ وَ جَلَّ *

„Ko spoji saf,Allah će ga spojiti sa sobom, a ko prekine saf,Allah će ga prekinuti s njim.“ Ali ovo možemo prenijeti i na životne safove. Svaki sukog u našoj zajednici je kidanje životnog safa i slabljenje te iste zajednice, te time postajemo lahak plijen našim dušmanima. Svaka naša sloga i briga o svakom našem bratu, pa makar bio i griješnik, na dobrom je tragu i putu da budemo složniji i u većoj snazi. A današnji svijet, posebno dušmanski preza samo od sile i snage. Upravo to današnji musliman nema dovoljno. Stoga, danas svaki insan u pravom smislu riječi treba biti uz insana u Gazi, nad kojima se vrši težak zločin. S druge strane muslimani trebaju svoje svijesti puno više okretati Dragom Bogu dž.š.  i istinski mu u pokornosti biti. Evo kako čuveni Hasan el-Basri opisuje vjernike:

Pripovijeda Seleme ibn Ami,.. “Jedanput smo klanjali džumu sa Hasanom, pa pošto svršismo, okupimo se oko njega, a on zaplaka.” Zasto plačes? rekosmo mu mi, a on još više zaplaka, zatim poče:
“A kako ne bih plakao? Kad bi nam se na vrata ove džamije pomolio jedan od drugova Božijeg Poslanika a. s., ne bi od islama medu nama poznao ništa osim ovu našu kiblu, kuda se u namazu okrećemo. Oh! oh! prazne želje uništile su svijet. Govora ima, ali djela malo; znanja ima, ali strpljivosti nema; vjerovanje postoji, ali čvrstog uvjerenja nema: Šta je to? Ja vidim ljude, ali ne vidim pameti. Čujem šum, ali ne vidim druga. Ovaj je svijet unišao u vjeru, pa izašao. Znadu, što je dobro, ali ga djelom niječu. Znadu, šta je haram, ali ga djelom dozvoljavaju. Vjera im je samo na jeziku. Upitaš jednog od njih, da Ii vjeruje, da će za dje¬la račun polagati, a on ti odmah odgovori, da vjeruje. Kunem se Gospodarem Sudnjeg dana, da laže. Jer je od svojstava pravog muslimana: snaga uz vjeru, odlučnost uz blagost, vjerovanje uz čvrsto uvjerenje, znanje uz blagost, blagost sa znanjem, pamet uz blag postupak, otmjenost u siromaštvu, umjereno vladanje u bogatstvu, milost prema potištenu, darežljivost na pravom mjestu i pravednost uz ustrajnost. Musliman pravi neće učini¬ti nasilje ni onom, koga mrzi, niti će se ogrijesiti poma¬žući onoga, koga voli. Musliman pravi ne ogovara; po¬nizavajući drugog ne namiguje; ne istražuje mahana; u besposlicu ne govori; bez svrhe se ne zabavlja i ne igra; ne prenosi riječi; ne traži ono što nije njegovo; ne poriče istine, makar se i njega ticalo; ne prelazi granice u isprici; ne sveti se kad nekoga nesreća pogodi, niti se veseli kad neko što pogriješi.
Pravi musliman je ponizan i skrušen kad je u nama¬zu, on žuri, da se Bogu klanja. Riječi njegove su pravi lijek; strpljivost njegova je pobožnost; šutnja njegova je razmišljanje; razmatranje njegovo je pouka. Druži se sa učenim ljudima da nauči, medu njima šuti da ne po¬griješi, a i kad govori, govori da se okoristi. Ako pravi musliman učini nešto što je dobro, on se veseli, a ako pogriješi, traži on oprosta; ako ga pak kogod prekori, on opet od njeg zadovoljstvo traži. Ako ga neko ludo ispsuje i izgrdi, on se opet blagim pokaže. Kad mu se nasilje učini, on se strpi i opet pravedno postupa. Ne utječe se drugom osim jedinom Allahu, ne traži pomoći osim od jedinog Allaha. Pravi je musliman među ljudi¬ma dostojanstven, a u osami Bogu zahvalan. Zadovo¬ljava se datom mu nafakom, zahvaljuje na udobnosti, a strpi se u muci. Ako sjede sa onim, koji su zaboravili Boga, on se Boga sjeća, a ako sjede sa onim, koji se sje¬ćaju Boga, on traži za svoje grijehe oprosta.”
Zatim je Hasan rekao: “Ovakvi su bili Alejhissela¬movi drugovi jedan po jedan sve dok su pomrli. Ovakvi su bili i vaši dobri pređi. Vaše stanje se promijenilo zato što ste vi svoj postupak promijenili.” Zatim je proučio ajet:[Bog neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni svoj postupak, a kad Bog htjed¬ne jedan narod (radi grijeha) kazniti, niko te kazne ne može odbiti i niko im ne može osim Boga pomoći.]”

Dragi Bože, molimo Te da se grijeha klonimo, da nam srca zbližiš, našu vjeru dini islam omiliš, da Tvoja pomoć stigne svakom kome je potrebna, a Tvoja kazna zločiniteljima.

AMIN