Bismillahi-r-rahmani-r-rahim

O vrijednosti razuma/al-Akl i pokuđenosti neznanja/al-Džahl

Mudri ljudi rekoše: Raz(Um)/al-Akl/ je ono što te odvodi i odvraća od griješenja i tvoje srce potiče na dobro i činjenje dobra. Također, razum je ono, sa čime upoznaješ i spoznaješ bezvrijedne stvari kao i to da te on upozorava na puteve koji vode bezvrijednom. Razum je sposoban vidjeti ishod i posljedicu čak i prije dešavanja nečega poput musibeta/nesreća i tome slično. Razum jeste, poznavati i imati mjeru u svemu, u riječima, govoru i postupcima/djelima. Hazreti Pejgamber a.s. je rekao: “Sveži devu, pa se uzdaj u Boga“. Mudraci, učenjaci i islamski pravnici slažu se, da su u biti sve stvari i male i velike, zavisne od razuma ili drugačije kazano: Razum je potreban svemu, a samom Razumu potrebno je dobro iskustvo-praksa. Razum je poput Sultana koji ima svoju vojsku. Perjanica te vojske je iskustvo/praksa-vježba/, a potom dolazi razlikovanje- preponavanje, zatim razmišljanje/al-Fikr/, zatim razumjevanje/al-Fahm/, pa onda učenje, pamćenje i ponavljanje/al-Hifz/ i na kraju radost duha-duše/al-Ruh/, jer je u tome stabilnost i čvrstina tijela i duše, a svjetlost svega toga, jeste razum/al-Akl/. U hadisu stoji: „Uzvišeni Allah nije ljepšeg-boljeg poklona darovao svojim robovima od Razuma.“

Prenosi se da je melek Džebrail a.s. došao h. Ademu a.s. i rekao mu: „Došao sam ti sa tri stvari a ti izaberi jednu od njih“. Adem a.s. upita: „Koje su to stvari?“.
Džebrail a.s. mu reče: „Stid, razum i vjera.“ Adem a.s. reče: „Ja ću uzeti razum.“ Džebrail a.s. se zatim obrati stidu i vjeri govoreći im: „Vratite se, on je izabrao Razum.“ Stid i vjera rekoše: “Nama je naređeno da budemo sa Razumom ma gdje on bio ili išao.“
Neko je rekao: “Ko se uputi na put razboritosti, bez Razuma kao vodiča, taj je napravio pogrešnu odluku, taj nigdje neće stići. Razum je svjetiljka kojom se osvjetljava, rasvjetljava i otkriva neznanje i pronalazi Pravi put od stranputice. Kada bi se Razum mogao vidjeti, njegova svjetlost bi sunce zasjenila, kao što bi i neznanje, svojom tamom, „zasjenilo“ već ionako mrklu noć. Nema ništa ljepšeg od Razuma kojeg ukrašava edeb (prefinjeno ponašanje i držanje), zatim od znanja okićenog pobožnošću i skrušenošću, te od dobročinstva obavijenog milošću i od milosti ogrnute takvalukom (bogobojaznošću).
Prenosi se da je Džebrail a.s. došao h.Muhammedu a.s. pa mu rekao:
„O Muhammede! Došao sam ti i donio najljepše počasti sa svim plemenitim svojstvima/osobinama, i ovog i onog svijeta!“, „A Šta je to s čime si mi došao!“- upita h.Pejgamber a.s. On reče: „Opraštaj, naređuj dobročinstvo i kloni se neznalica“.( El-E'araf 199 )
„O Muhammede! to znači slijedeće: Oprosti onome ko’ ti nepravdu učini, daj onome ko’ tebi nedadne, lijepo postupi prema onome ko’ prema tebi ružno postupa, poveži ono što neko prekida, traži oprosta za onoga koji te ogovara i o tebi ružno priča, savjetuj onoga ko’ te prevari i budi blag prema onome ko’ te naljuti“. Ova svojstva su te plemenitosti
/ mekarimu-l-ahlak/ – najljepše osobine Ovoga i Onoga svijeta.

Neki o tome napisaše divne stihove:

Praštanja se drži a uz to naređuj činjenje dobra;
Džahila-neznalica se kloni;
Blag i odmjaren u govoru budi prema svim stvorenjima;
Znaj da je blagost, silnima i moćnima, najpotrebnija.

Jedno od pohvalnih svojstava razuma jeste skromnost/zadovoljstvo. To je blago i neiscrpna, vječna, riznica. Zatim sadaka, koja je neprolazna moć i slava, a potpunost i savršenstvo ljudske slave jeste neovisnost od ljudi. Stid je također jedno od pohvalnih svojstava Razuma za koje se kaže:
“Kada suza na licu urjeđa, nestane i stida;
Lice kojim suze ne teku nema nikakva hajra“.
Isto tako u lijepe osobine spada i lijepo, edebli, ponašanje. Od Poslanika a.s. se prenosi da je rekao: “Najsavršeniji i imanom najpotpuniji vjernici su oni koji su najljepšeg ahlaka/morala“.
Prenosi se da je Jahja a.s. jedne prilike sreo h.Isa Pejgambera a.s. koji je bio nasmijana lica, pa mu Jahja a.s. reče: “Šta je to, vidim te vesela, kao da si potpuno spašen i siguran“. Na to mu Isa a.s. reče: “A šta je to, ja tebe vidim smrknutog, kao da si svu nadu izgubio“. Potom se obojica složiše govoreći: “Nećemo imati mira dok nam se kroz Objavu ovo ne obznani i rastumači ko je u pravu od nas dvojice“. Tada im Allah dž.š. objavi: “Najbolji i kod Mene najdraži je onaj ko je najljepšeg ahlaka (morala)“.

Dodatak Imam Gazali, Ibn Belban i drugi spominju jedan slučaj vezan za halifu Ebu Džafer El-Mensura. Naime, on je prilikom obavljanja Hadždža boravio u svojoj rezidenciji, a u zoru bi išao na tavaf oko Kabe. Jednog jutra tavafeći Kabu, čuo je glas čovjeka koji upućuje dovu Uzvišenom Allahu dž.š. slijedećim riječima: “Allahu moj! Tebi se žalim i jadam i kod Tebe zaštitu i pomoć tražim od pojavljivanja smutnje, nereda i nepravde na zemlji i onoga koji se zbog pohlepe, ispriječi između Istine i njenih pobornika“. Pošto ču te riječi koje mu se duboko urezaše u njegov razum, halifa se žurnim korakom vrati do svoje rezidencije. Odmah reče jednom od svojih vezira koji je vodio brigu o sigurnosti, šta je u tavafu čuo i naredi, da mu smjesta nađe i dovede tog čovjeka. Ovaj odmah izađe i nađe tog čovjeka na Jemenskom ćošku Kabe te mu reče: “Zove te Vladar Pravovjernih, odmah da si došao kod njega!“. Čovjek pođe i kada uđe i stade pred halifu ovaj mu reče: “Šta ja ono čujem maločas. Žališ se Allahu od pojave smutnje, nereda i nepravde na zemlji, te pohlepe onoga koji se ispriječio između Istine i njenih pobornika. Tako mi Allaha, prepao si me tim riječima i one me razbolješe“.
„O Vladaru pravovjernih!“ – reče čovjek, „Uistinu, onaj kojeg je pohlepa obuzela pa se tako ispriječio između Istine i onih koji istinu govore i promiču, te je time zemlju Božiju ispunio nepravdom, smutnjom i neredom, jesi ti Vladaru!“. Halifa reče: “Šta, teško tebi, kako će mene pohlepa obuzeti kad je zlato i srebro pred mojim vratima, a vlast i bogatstvo kompletne zemlje u mojim rukama!“. Čovjek mu reče: „Subhanellah“-/Slavljen neka je Allah Uzvišeni/, O Vladaru Pravovjernih, zar ne vidiš – zar nerazumiješ, nikoga pohlepa nije više obuzela, do tebe. Allah ti je povjerio brigu o vjernicima i njihovim imetcima, a ti si to iznevjerio, gomilajući blaga upravo od njihovih bogatstava i imetaka. Zatim si između sebe i svojih podanika ispriječio pregrade, tvrđe od kamena, koje se zovu tvojim vezirima-ministrima. Naoružao si ih i naredio im da ti ulaze samo određeni koji su privilegovani, da do tebe puštaju samo pojedine, koje si izabrao samo za sebe. Nisi im naredio da pomažu one koje je nevolja snašla, koji su ojađeni i obespravljeni. Nisi im naredio da obuju bose i nahrane gladne, niti da ikoga, od onih, koji imaju potpuno pravo na državnu blagajnu, zbrinu i pomognu. Kad su te propuste uvidjeli i spoznali oni koje si ti ovlastio da vode brigu o tvojim podanicima, kad su to uvidjeli tvoji veziri, ti privilegovani, kako skupljaš tuđe imetke puneći njime državne hazne, a od toga ništa ne dijeliš, niti o tome razmišljaš, rekoše: „Ovaj je i Allaha i Njegova Poslanika iznevjario, pa zašto onda ne bismo i mi njega“. Tako su se dogovorili i nastoje da ništa od onoga što svijet traži i zahtjeva ne stigne do tebe, osim onoga što oni hoće da dođe do tebe. Na taj način oni su postali ortaci/patneri u tvojoj vlasti, a da ti ništa od toga ne primjećuješ. Pa kada potlačeni dođe pred tvoja vrata tražeći svoje pravo, ispriječi mu se onaj koga si ti ovlastio, pregledajući i odugovlačeći njegove zahtjeve, u isto vrijeme nemareći za njegove potrebe. Ako sazna da je neko iz tvoje svite odabranih nanio nepravdu potlačenom, vješto to sakriva, a ako se pak ti pojaviš u tom momentu, onda na njih viču i tuku ih kako bi postali primjer drugima i kako bi ih time potpuno udaljili od tvojih vrata. Ti sve to vidiš i gledaš ali ne razmišljaš niti šta poduzimaš da zaštitiš svoje podanike, dok su halife prije tebe – ( Umejevići ), odmah rješavali takve slučajeve. I još nešto da ti kažem o Vladaru Pravojernih, kada sam putovao u Kinu, zadesio sam se u jednom mjestu u kome bijaše njihov vladar, koji izgubi sluh, pa se rastuži i ojadi i bolno rasplaka. Njegovi veziri odmah mu priletiše u pomoć i upitaše: “Šta te to rasplaka o care naš, nedao Bog, da te više išta rasplače“. On reče: “Tako mi Boga, ne plačem zbog jada koji me snašao već plačem zbog potlačenog mazluma, koji viče i plače pred mojim vratima, a ja mu glasa više neću moći čuti“. Potom reče: „Ako sam ostao bez sluha, nisam ostao bez vida. Naređujem vam da krenete kroz moje carstvo da dozivate i obavijestite narod moj, ko god ima neku potrebu neka obuče crvenu odjeću. Od danas niko osim mazluma/nevoljnika, ne smije nositi crvenu odjeću. Neka je od danas nose samo nevoljnici kako bi ih kad hodam mogao vidjeti i udovoljiti njihovim potrebama. Tako bi pred kraj dana ovaj car uzjahao slona, i šetao svojim carstvom nebi li nekoga sreo u crvenoj odjeći, da ga pomogne“.
„Pogledaj sada o Vladaru Pravovjernih, kako jedan car iako mušrik-nevjernik, svojom pravdom i dobrotom ispunjava svoje carstvo. Ovaj car je nevjernik ali je svojom dobrotom prevagnuo škrtost pomažući svoj nevjernički narod. Pa kako je moguće da kod tebe ne proradi milost, pravda i dobrota i nadvlada tu škrtost koja te ispunila spram naroda tvoga vjerničkoga a i sam si vjernik u Allaha dž.š., uz to si još i loza h.Pejgambera. O Vladaru Pravovjernih, imetak,bogatstvo i blago gomila se i skuplja u tri slučaja:
– zbog djece-potomstva;
– zbog straha od bijede i siromaštva;
– zbog činjenja dobrih djela.
– Ako kažeš da bogatstvo gomilaš zbog potomstva, dobro pogledaj kako su skončali takvi i njihova potmstva. Koliko im je pomoglo njihovo bogatstvo, pa iz toga pouku uzmi. Mnogi od njih umrli su bez ijednog dinara i dirhema, jadni i poniženi, bez igdje ičega.
Pogledaj o Vladaru Pravovjernih novorođenče koje majka na ovaj svijet donese, rađa se bez imetka, i tada mu sva blaga ovog svijeta nisu od koristi već ruka koja ga hrani, njeguje i odgaja, odnosno, nad njim je Božija Ruka Milosti. Uzvišeni o njemu brigu vodi, zato znaj da nisi ti taj koji daje i dariva nego je to Uzvišeni Allah Koji daje, poklanja i dariva.
– Ako kažeš da imetak gomilaš iz straha od belaja, neimaštine i siromaštva koje te može zadesiti, pogledaj onda u primjere vladara i generacija prije tebe, koje ti Allah pokazuje i otkriva. Ništa im nisu pomogla njihova blaga, bogatstva, vojna moć i sila onoga časa kada je Allah dž.š. učinio ono što je htio.
– Ako bi rekao, ja bogatstvo skupljam zbog nekog drugog, samo meni znanog cilja, koji je iznad svega toga, onda znaj da nema drugog cilja, osim pomenutog da ga skupljaš kako bi njime činio dobra djela i hajrate na Božijem putu. Tako mi Boga iznad ovoga nema većeg stepena.
Na ove riječi halifa Džafer El-Mensur tužno i gorko zaplaka, govoreći: “Šta ću sada?!, ulema i učenjaci od mene su se udaljili, pobožni mi se uopšte ne primiču, dobri i iskreni me ne posjećuju!“. Ovaj mu reče: “O Vladaru Pravovjernih, otvori širom svoja vrata i olakšaj prolaz do sebe. Smijeni one koji su se na tvojim vratima ispriječili i pomozi potlačenim, rješavajući njihove molbe, žalbe, zahtjeve i potrebe. Uzmi od imetka ono što je halal i provjereno pa ga počni dijeliti odmjereno, s pravdom i iskrenošću, a ja sam siguran da će se oni koji se udaljiše od tebe, ponovo vratiti i doći do tebe. Tada halifa reče: “Učinićemo tako, ako Bog da“. Tada se začu ezan i halifa ustade da obavi namaz. Kad je namaz obavio, okrenu se i vidje da nema onog čovjeka. Odmah naredi svome čuvaru da ga ponovo potraži i dovede. Ovaj ga nađe na istom Kabenskom ćošku, Jemenskom uglu Kabe i reče mu: “Vladar Pravovjernih te poziva!“. Čovjek reče: “E to se više neće desiti“. “Čak i ako ti glavu odrubim!“ – reče čuvar. “Pa i glavu da mi odrubiš, ali to svakako ne možeš učiniti, već evo uzmi ovaj papir“, koji izvadi iz torbe, – “Idi i odnesi ga halifi, na njemu je ispisana dova izbavljenja. Ko je ujutro prouči pa istog dana umre, preselio je kao šehid, a ko je navečer prouči, pa iste noći umre, preselio je kao šehid. Spomeni mu ovu njenu vrijednost i odnesi mu je. Kad čuvar stade pred halifu sa hartijom u ruci, halifa pod dojmom svega što mu je iznenadni gost kazao i ispričao, vrisnu: “Teško tebi, kakav je to zapis? Zar ste mi i sihire počeli praviti?! Čuvar reče: “Ne, tako mi Boga, o Vladaru Pravovjernih“, a onda mu sve ispriča. Halifa potom naredi, da se ta dova prepiše i nagradi čuvara sa hiljadu dirhema-dinara. Dova glasi ovako:

Bismillahi-r-rahmani-r-rahim

Allahumme kema letafte fi azametike ve kudretike dune-l-lutafa’, ve alevte bi azmetike ‘ale-l-uzama’, ve alimte ma tahte erdike ke ilmike ma fevka aršike, fe kanet vasavisu-s-suduri ke-l-alanijjetu indeke, ve alanijjetu-l-kavli ke-s-sirru fi ilmike. Fenkade kullu šej'in li azametike, ve hada'a kullu zi sultanin li sultanike, ve sare emru-d-dunja ve-l-ahireti kulluhi bijedike. Idž'al li min kulli gammin ve hemmin asbahtu ev emsejtu fihi feredžen ve mahredžen. Allahumme inne afveke an zunubi ve tedžavuzuke an hatieti ve setruke an kabihi ameli atme'ani en es'eleke ma la estevdžibuhu minke, mimma kasartu fihi fe sirtu ed'uke aminen, ve es'eluke muste'nisen, fe inneke-l-muhsinu ilejje ve ene-l-musi'u ila nefsi fima bejni ve bejnike teteveddud ilejje bi-n-ni'am ve etebeggadu ilejke bi-l-me'asi. Fe lem edžid kerimen e'ataf minke ala abdin leimin misli velakini-s-sikatu bike hameletni ale-l-džur'eti alejke. Fe džuddillahumme bi fadlike ve ihsanike alejje. Inneke ente-r-reufu-r-rahimu.

Prenosi se da je spomenuti čovjek bio h. Hidr a.s.

Hajat-ul-hajwan od Ed-Demirija, str. 320-322. – ( Govor o slonu, harf „fa“ )

Tekst preveo: S. Mrahorović

Broj pregleda: 1.420