Bismillahir-rahmanir-rahim

-Zahvala Allahu dž.š. / Salavat na Muhammed a.s. / Iman / Islam

Braćo u vjeri,

U ovo doba godine roditelji upisuju svoju djecu u prve razrede osnovne škole, naša djeca se pripremaju za različita školska i mektebska takmičenja, zatim tu su uveliko i razmišljanja o izboru srednje škole ili fakulteta, potom ovu su dani proljeća, buđenja i rađanja novog života u prirodi. Imamo divnu priliku da posmatramo i razmišljamo o onoj običnoj grančici drveta koja sada polahko otvara svoj pupoljak iz kojeg se pojavljuje naznaka cvijeta- behara koji će, ako Bog da, sutra biti ukusan plod i koristan drugom, a iz tog pupoljka pored tog cvijeta izrasta list koji će štiti taj behar i plod i biti još bolji ukras toj grančici i tom drvetu. Naša draga djeca su ti pupoljci iz kojih treba izrastati behar i plod sazrijevati da bude na korist sebi i drugima. Sve je, znači, nekako u znaku početaka i dobrim djelom u znaku potrebe da se te važne odluke donose u okvirima porodice. Porodica je nešto što treba biti naša stalna preokupacija, naše stalno zanimanje i predmet našeg čestog promišljanja. U današnjoj hutbi govorit ćemo, ako Bog da, o primjerima porodičnih odnosa kroz Časni Kur'an. Svaka porodica na dunjaluku je, po pitanju ustroja i uspostave iste, zatim po pitanju odnosa koji vladaju u njoj, te po pitanju određivanja pravaca i usmjerenja te porodice, na neki način posebna priča za sebe. Svaka porodica je sama za sebe životna istorija i različit je put svake porodice. Iz Kur'ana Časnog možemo na više mjesta saznati i poučiti se o različitim porodičnim porukama. Nebi trebali biti nemarni i bezobzirni prema ovim kur'anskim primjerima iz porodičnog života i onog što te poruke nose sa sobom. Baš zbog poruka i ibreta budućim generacijama, Uzvišeni Allah dž.š.  nam to ostavlja u Svojoj Knjizi kao trajni podsjetnik kojem se uvjek možemo obratiti. Mi, roditelji, kao nosioci odgovornosti za porodicu moramo biti svejsni da su nam naše porodice naši emaneti, dati na povjerenje. I samo sa iskrenom vjerom u Dragog Boga dž.š.  može se taj emanet vjerno sačuvati i predati budućim pokoljenjima na daljnje postupanje. Dragi Allah dž.š.  u Kur'anu kaže:

يٰأَيُّهَا ٱلَّذِينَ آمَنُواْ لاَ تَخُونُواْ ٱللَّهَ وَٱلرَّسُولَ وَتَخُونُوۤاْ أَمَانَاتِكُمْ وَأَنْتُمْ تَعْلَمُونَ * وَٱعْلَمُوۤاْ أَنَّمَآ أَمْوَالُكُمْ وَأَوْلاَدُكُمْ فِتْنَةٌ وَأَنَّ ٱللَّهَ عِندَهُ أَجْرٌ عَظِيمٌ * يَا أَيُّهَا ٱلَّذِينَ آمَنُوۤاْ إِن تَتَّقُواْ ٱللَّهَ يَجْعَل لَّكُمْ فُرْقَاناً وَيُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ وَٱللَّهُ ذُو ٱلْفَضْلِ ٱلْعَظِيمِ *

„O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte. I neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika. O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova dobrota je neizmjerna.“    (Enfal: 27-29)

Ovi ajeti nam trebaju oči otvoriti na putu čuvanja i bdijenja nad našim porodicama. Koliko je samo trenutaka u životu kada se roditelj zapita kako, kuda i šta dalje?  Naš iskren odnos prema Bogu Uzvišenom i naša halal zarada kojom hranimo svoje porodice pomoći će nam, ako Bog da, da ispravan odgovor dobijemo na postavljena pitanja i korisno usmjerenje koje će ostaviti trajnije i čvršće tragove u našim porodicama, pa čak i za buduće generacije. Biti u ulozi roditelja u bilo kom vremenu je veoma odgovorna i zahtjevna uloga. Iskušenja i izazova pun je životni vijek jedne osobe. Nekada su uspješnost uloge roditelja pomagali i rodbina, komšije, prijatelji, društvo, država i slično. Danas je toga sve manje, i sve više roditeljsku

ulogu na svojim plećima nose sami roditelji. U tom smislu možemo kazati da je današnja uloga roditelja vrlo opterećavajuća sa nizom otežavajućih okolnosti i prilika, gdje se nikada ne zna gdje može dijete nastradati i u zabludu zapasti. Može insan non stop bdijeti nad djetetom, a da opet neki belaj i iskušenje zadesi to isto dijete. Znači, ostaje nam, kao roditeljima krajnji oprez, neumornost na putu odgajanja naše djece, nosrmalno, sve to uz iskrenu vjeru u dragog Boga dž.š.  i istinsku roditeljsku dovu za svoje dijete. Prokleti šejtan nikada ne odustaje od dovođenja u različito iskušenje naše porodice. Imamo kur'anski primjer Adem a.s.  i hazreti Have, naših prvih roditelja. Na nagovor prokletog šejtana čine prijestup u džennetu. Znamo šta se dalje dešavalo. Poruka svima nama, draga braćo, imat ćemo raznih iskušenja u porodici, i muž i žena, i djeca i ostali članovi porodice. Prokleti šejtan će nastojati da što više porodica upropasti i lažnim im predstavi navodne životne vrijednosti koje su apsolutno bezvrijedne. Adem a.s.  nije optuživao hazreti Havu, svoju suprugu, za njihov počinjeni prijestup, niti je hazreti Hava optuživala Adem a.s., svog supruga, za isti taj prijestup. Oboje su iskreno učinili tevbu Dragom Bogu dž.š., priznali svoj prijestup i uz Božiju pomoć nastavili dalje kroz život. Snažna poruka se krije u ovom primjeru za sve naše porodice. Prokleti šejtan bio bi sretan da je nastala svađa i sukob između Adem a.s.  i hazreti Have, jer bi tada još bolje uspio u svojoj lošoj misiji. Isto tako, muž i žena u porodici, kao roditelji, svako iskušenje trebaju doživljavati sa mišlju da je Onaj koji je dao to iskušenje kadar i moćan i da ga odagna i odstrani od njih. Iskren iman i ispravan tevekkul na Uzvišenog Allaha dž.š.   itekako pomažu u borbi sa prokletim šejtanom i njegovim navođenjima. Hazreti Pejgamber u hadisu kaže:

اِنَّ اللَّهَ  تَعَالَى تَجَاوَزَ عَنْ اُمَّتِى وَسْوَسَتْ بِهِ صُدُورُهَا مَا لَمْ تَعْمَلْ بِهِ اَوْ تَتَكَلَّمْ بِهِ *

„Allah oprašta mojim sljedbenicima ono, što im šejtan prišaptava u srca njihova, dokle god to ne izvrše ili ne izgovore.“

Ovo je velika pomoć onom ko misli na susret sa Dragim Bogom dž.š.  Prokleti šejtan je i ovim hadisom poražen, samo da insan bude malo odlučniji i hrabriji da zlo, grijeh ili nešto ružno što osjeća u sebi ne ispolji iz sebe na bilo koji način. Time će ražalostiti šejtana i biti spašen od njega, ali i učvrstiti svoj iman.

Šejtan neće ostati miran od zavođenja u unošenja nemira i nereda u porodice. Imamo primjer dvojice sinova Ademovih a.s. Primjer dvojice braće, gdje je jednog navela strast njegova da počini ubistvo, taj opasni grijeh i ponese teret tog grijeha na oba svijeta. Drugi brat je bio svjestan insanskog emaneta kao Božijeg zastupnika na zemlji. Kur'an Časni o ovome kaže:

„…Ovaj je rekao: Sigurno ću te ubiti.   Allah prima samo od onih koji su dobri- reče onaj (drugi). I kad bi ti pružio ruku svoju da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova…….  I strast njegova (onog prvog) navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih.“   (Maide: 27, 28, 30)

I iz ovih ajeta možemo kao porodica veoma mnogo poruka izvući. Dešava se u porodicama sukob na relaciji dva brata iz raznoraznih razloga. Vrlo često su to beznačajni i nevažni razlozi, a ne postoji uopšte opravdan razlog da insan namjerno, na bigajri hakk, ubije drugog insana, a ne kamoli svog brata. Sukob među braćom ruši porodice, rastače ih i čini veoma slabašnim i nemoćnim da se suprostave i najmanjem iskušenju ili teškoći. Zato su i ovi ajeti prilika da pogledamo naše unutarporodične odnose među braćom. O ovome ćemo, ako Bog da, nastaviti govoriti i u nekoj narednoj hutbi.

Molimo Dragog Boga dž.š.  da nas učini od onih koji svojim postupcima snaže i jačaju svoje porodice i bdiju nad njima. Neka su najljepši salavati i selami hazreti Pejgamberu, …..

AMIN!

Zijad ef. Čavčić

Petak, 07.04.2017. godine, gradska džamija Banovići