O Muhammedu a.s. II dio

Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim
Bismillahir-rahmanir-rahim

Zahvala Allahu dž.š. / Salavat na Muhammed a.s.

Braćo u vjeri,
U prošloj hutbi govorili smo o rođenju posljednjeg Allahova poslanika Muhammed a.s.  i životu u prve dvije godine. Vidjeli smo da su se sa Muhammed a.s.  dešavali događaji koji su nedvojbeno upućivali da se radi o Božijem odabraniku u svakom pogledu. Danas ćemo, ako bog da, nastaviti govoriti o daljnjem životu Muhammed a.s. Nakon što je hazreti Amina, majka našeg Pejgambera, Muhammed a.s.  dozvolila da on nastavi još boraviti kod Halime u plemenu Benu S'ad, Halima je sa radošću prihvatila to odobrenje i vratila se svojima sa malim Muhammedom. Imao je između četiri ili pet godina kada mu se desio jedan čudan događaj. Naime, dok se on igrao sa djecom, došao mu je Džibril, uzeo ga, spustio na tle, rasjekao mu grudi do srca, izvadio srce i iz srca ugrušak, pa rekao: U ovome je šejtan mogao da ti naudi.  Zatim mu je isprao srce u zlatnoj posudi u kojoj je bila voda zem-zem. Ponovo je zašio srce i vratio na njegovo mjesto. Ostala djeca su trčeći došla njegovoj pomajci, Halimi, vičući: Muhammed je ubijen, Muhammed je ubijen.  Ovo kazivanje zabilježeno je u Sahihul Muslimu, i u istoriji islama poznato je kao šekkus-sadr.  Nakon ovog čudnog događaja, Halima je bojeći se za Muhammeda, odlučila da ga vrati njegovoj majci Amini u Mekku. Sa njom će ostati dok nije napunio šest godina. Tada je hazreti Amina smatrala da treba povesti svog sina da vidi gdje je ukopan njegov otac Abdulah u Medini. Sa njima na tom putu bio je i Abdul Mutallib, Muhammed a.s.  djed. Kada su posjetu završili i krenuli nazad prema Mekki, hazreti Amina je osjećala veliku bolest, te u mjestu Ebva ispusti svoju dušu. Tako da mali Muhammed sa šest godina osta i bez oca i bez majke. Od tada će se o Muhammedu a.s. brinuti njegov djed Abdul Muttalib. Bio je milostivniji prema svom unuku Muhammedu a.s. njego li prema svojoj djeci. Uvjek je neko bio sa njim. Abdul Muttalib, kao veoma poštovan čovjek imao je svoje posebno mjesto i šilte kod Kjabe, na koje nije niko sjedao iz poštovanja prema Abdul Muttalibu. Kada bi se pojavio Muhammed a.s. i kada bi sjeo na djedovo mjesto kod Kjabe, pokušavali bi da ga maknu, ali bi djed mu rekao: Ostavite to moje dijete. On kod mene ima posebno mjesto.
Kada je Muhammed a.s.  napunio osam godina, umrije mu i djed Abdul Muttalib, koji je prije smrti želio da se o Muhammedu brine sin mu Ebu Talib, koji je bio rođeni Abdulahov brat. Poslanikov amidža, Ebu Talib, na najbolji mogući način vodio je brigu i starateljstvo nad Muhammed a.s.  Ni truna nije ga odvajao od svoje djece. Do kraja svog života štitio je stranu Muhammed a.s. i bio za njega. I iz ovog doba poslanikova života zabilježeni su događaji koji ukazuju da će Muhammed a.s.  biti odabranik Allaha dž.š.  Kazuje se da je u tom vremenu u mekki zavladala velika suša, pa Kurejšije rekoše: O Ebu Talibe, osuši nam se dolina, djeca nam trpe od suše, hajde, zalij je.    Izađe Ebu Talib sa dječakom Muhammedom, kad, kao da se pomrači sunce, uskovitlaše oblaci. Dječak je gledao u nebo. Ebu Talib ga uze i prisloni leđima uz Kjabu i pokaza prstom na dječaka. Na nebu se desi čudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se sruči na dolinu bogata kiša i napoji sve što je trebalo.
Također, poznat je slučaj Poslanikova susreta sa pobožnjakom Behirom na trgovačkom putu za Šam. Sve  su to događaji koji su pokazivali da će Muhammed a.s.  biti kod Uzvišenog Allaha pribran čovjek. Pomagao je svom amidži u poslu, koji je takođe živio jedan težak i mukotrpan život, sa puno djece, a malo imanja. Muhammed a.s.  je rastao kao nadasve iskren, povjerljiv i čestit čovjek. Kada je za njega čula poznata mekanska trgovkinja Hatidža, ponudila mu je da on prati njenu trgovačku robu za šam. Tada je Muhammedu a.s. bilo dvadeset i pet godina. Muhammed a.s.  je prihvatio taj posao i po povratku iz Šama, Hatidža je bila iznenađena trgovačkim uspjehom i prođom njene robe. To nikada nije imala do tada. Preko Hatidžine prijateljice Nefise, Muhammedu a.s.  je ponuđeno da se oženi h.Hatidžom. Nakon razgovora sa amidžom Ebu Talibom, Muhammed a.s.  pristaje da se oženi sa h.Hatidžom. On je tada imao dvadeset i pet godina, a ona četerdeset. On je bio neoženjen, a ona udovica. Sve su ovo nepobitni dokazi onim dušmanima, koji nastoje našem Resulullahu pripisati nešto što nikada nije bilo, kao da je njegov život bio od života sa ženama i sl. Dok je bio oženjen h. Hatidžom nije bio ženjen drugom ženom. Njegov brak, kao momka od 25 godina sa h. Hatidžom, koja je imala 40 godina i uz to bila udovica pokazuje da je naš Poslanik bio daleko, daleko od svih tih dušmanskih govora o njemu i njegovom porodičnom životu. Sa h. Hatidžom Muhammed a.s. će prvo imati sina Kasima, po kome će se Muhammed a.s. zvati kao Ebu Kasim (otac Kasimov), zatim kćeri Zejnebu, Rukajju, Ummi Kulsum i Fatimu, te sina Abdulaha (kojeg su zvali „Čisti“ i „Dobri“). Njegova obadva sina umrijeće kao mladi u djetinstvu, a njegove sve četiri kćeri dočekale su Objavu, primile Islam i učinile hidžru. Njegove tri kćerke umrle su dok je Poslanik a.s.  bio živ, jedino h.Fatima je živjela iza Poslanika a.s.  još šest mjeseci i jedino od nje nastavlja se potomstvo Poslanikovo preko njegovih unuka, a sinova h. Fatime i h. Alije, h. Hasana i h. Husejna. I ovo bi mnogima moglo biti za utjehu kada vide kako je i naš Poslanik, Muhammed a.s. preživljavao težak i život pun boli i gorčine, počev od siromaštva i neimaštinje, sirotosti, zatim gubitka iskušenja u gubitku djece i slično. Muhammed a.s. se odlikovao u svojoj sredini lijepim jezikom, dobrim ponašanjem, plemenitom naravi. Bio je najljepšeg ahlaka, blag, susretljiv i ljubazan. Govorio je samo istinu. Svako obećanje bi ispunjavao, a povjerenje nebi iznevjerio. Zato ga još prije poslanstva njegov narod prozva el-Emin, i za njega njegova časna supruga, h. Hatidža kaže:   „Nosi savršenstvo, stiče izgubljeno, ugosti gosta i pomaže u nevolji.“
Posebno je pazio da ne dolazi do svađe i sukoba među ljudima. Zato je i rekao:

اَوَّلُ مَا يُقْضَى بَيْنَ النَّاسِ بِالدِّمَاءِ *

„Prvo što će se presuditi među ljudima na Sudnjem danu je krv.“
Kako se približava 40. Godina života Poslanik a.s.  sve više voljaše samoću. Često bi išavao na brdo Nur u pećinu Hira, u prostor gdje stane svega jedan čovjek, i tu provodio dosta vremena u samoći razmišljajući i čineći ibadet. Muhammed a.s. i prije poslanstva nikada nije činio grijehe koje su činili njegovci vršnjaci ili sunarodnjaci. Boraveći u pećini Hira, posebno u ramazanu, dolazio je do zaključka da njegov narod pogrešno vjeruje u Boga, obožavajući kipove kod Kjabe i time čineći širk Allahu dž.š.  Ovo je bila svojevrsna priprema našeg Poslanika, Muhammed a.s., od strane Allaha dž.š., za časnu misiju Islama, koju treba na svojim plećima da ponese najčasniji rob, naš Pejgamber, h. Muhammed a.s.  Allah dž.š. kaže:

يَا اَيُّهَا النَّبِىُّ اِنَّا اَرْسَلْنَاكَ شَاهِدًا وَ مُبَشِّرًا وَ نَذِيرًا  وَ دَاعِيًا اِلَى اللَّهِ بِاِذْنِهِ وَ سِرَاجًا مُنِيرًا  وَ بَشِّرِ الْمُؤْمِنِينَ بِاَنَّ لَهُمْ مِنَ اللَّهِ فَضْلاً كَبِيرًا *

„O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vjesti i kao poslanika koji opominje, da po naređenju Allahovom, pozivaš k Allahu i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti.“  (Ahzab: 45-47)
Dragi Bože, molimo Te pomozi nam da slijedimo našeg Poslanika Muhammed a.s. i da budemo od onih na koje će se prosuti Tvoja velika milost.

AMIN
Petak, 13.3.2009. godine, gradska džamija Banovići
Zijad ef. Čavčić