Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim
Bismillahir-rahmanir-rahim

Zahvala Allahu dž.š. / Salavat na Muhammed a.s.

Braćo u vjeri,
Cilj svakog insana u životu na ovom svijetu trebao bi biti da sebe i svoju okolinu što bolje uščuva, i kao takvu vrati Uzvišenom Allahu dž.š.  To je jako teško postići. Samo oni uporni koji su spremni na odricanja, strpljenje i mudrost mogu dostići taj stepen. Svi drugi, koji su nestrpljivi i nedorasli za insansko ime posrnu na tom putu i sebe i one i ono oko sebe počnu tovariti nečim što će im preveliko opterećenje biti u Danu kada će insan sa svim svojim teretima doći. Jedan od tih tereta je i mržnja koja truje ljudsko biće i čini ga nesposobnim da zasija svjetlom kojim bi trebalo. Zato ćemo mi danas, ako Bog da, govoriti o mržnji, od koje bi se trebali itekako čuvati. Prije svega mržnja neda da insan trezveno i promišljeno razmišlja. Mržnja trasira sasvim pogrešne puteve razmišljanja i ostavlja duboke loše tragove u shvatanjima takvih osoba. Mržnja je najopasniji otrov koji dio po dio tijela i duše obuzima i time širi zarazu. Časni Kur'an i sunnet Muhammed a.s.  na mnogo mjesta traže odgovornost i govore o istoj za sve ono što kažemo ili uradimo. Upravo mržnja neda da se misli na odgovornost, već ona zavodi insana u mraćne terene, zamagljuje njegov mozak i onesposobljaje njegovo trezveno razmišljanje. Vjernik se ne može radovati tuđem grijehu i govoriti da je sretan što je nekog zadesila neka nesreća. To je očiti znak mržnje i samim tim slabe vjere kod dotičnog. Mržnja unosi neslogu i razdor u društvo i zajednicu gdje se nađe. Insan ne smije dozvoliti da ga ponese neka vrsta prednosti nad nekim, pa da to bude razlogom izbijanja mržnje spram njega i takvog odnosa prema njemu. Sve što imamo od Allaha dž.š. je i Njemu, Uzvišenom trebamo biti zahvalni na tome. Nedostatak nečega nije opravdanim razlogom da se u nama javlja zluradost ili, ne daj Bože, mržnja. O svemu što čujemo, pa i što vidimo trebamo dobro razmisliti, zašto smo baš to čuli ili vidjeli, zašto baš to kaže taj koji kaže i sl. Jednim nepromišljenim postupcima u takvim situacijama možemo sebe dovesti pred opasan ponor. Zato nas Uzvišeni Allah savjetuje na sledeći način:

يَا اَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اِنْ جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَاٍ فَتَبَيَّنُوا اَنْ تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَى مَا فَعَلْتُمْ نَادِيمِينَ *

„O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“  (Hudžurat: 6)
Jasna je poruka ovog ajeta. Naša nepromišljenost vodi nas sigurno na kajanje i žaljenje što smo nešto na takav način uradili. To kajanje može biti i kasno, jer možda je našim postupkom oštećena nečija čast i dostojanstvo, možda smo počinili svojim postupkom potvoru i posijali smutnju, fesad i nered. Zato će rezultat takvog stanja dolaziti toj osobi za naplatu. Stoga naš jezik ne bi trebao biti brži od naše pameti i razmišljanja. Pored onoga što nas se ne tiče treba proći dostojanstveno, a nevjerovati svemu onome što čujemo i vidimo, još pogotovo ne graditi svoj stav o tome samo na osnovu toga što čujemo i vidimo. Muhammed a.s.  u hadisu kaže:

دَبَّ اِلَيْكُمْ دَاءُ الأُمَمِ قَبْلِكُمْ  اَلْحَسَدُ وَ الْبَغْضَاءُ هِىَ الْحَالِقَةُ   حَالِقَةُ الدِّينِ لاَ حَالِقَةُ الشَّعْرِ  وَ الَّذِى نَفْسُ مُحَمَّدٍ بِيَدِهِ لاَ تَدْخُلُوا الْجَنَّةَ حَتَّى تُؤْمِنُوا وَ لاَ تُؤْمِنُوا حَتَّى تَحَابُّوا  اَفَلاَ اُنَبِّئُكُمْ  بِشَيْءٍ اِذَا فَعَلْتُمُوهُ تَحَابَبْتُمْ  اَفْشُوا السَّلاَمَ بَيْنَكُمْ *

„Prema vama gmiže bolest naroda prije koji su bili prije vas: zavidnost i mržnja, a ta bolest je ona koja uništava (brije) vjeru, a ne dlake. Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammedova, nećete ući u džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vas izvjestim o jednoj stvari, ako je budete radili, voljećete se: Širite selam- pozdrav među sobom.“
U ovom hadisu Muhammed a.s. mržnju naziva bolešću. I doista mržnja i jeste bolest kako za dušu tako i za tijelo. Jer kada osoba iz svoje mržnje prema nekome ne može da ostvari ono što želi to mora da dane svoj neki odraz na zdravlje dotičnog. S druge strane mržnja uništava našu vjeru i vjerovanje. Zbog mržnje insan može za samo jedan mali tren ostati bez imalo vjere koju je do tada imao. Evo šta u tom smislu kaže Muhammed a.s.:

اَلْغِلُّ وَ الْحَسَدُ يَاْكُلاَنِ الْحَسَنَاتِ كَمَا تَاْكُلُ النَّارُ الْحَطَبُ *

„Mržnja i zavist jedu dobra djela kao što vatra jede (sagorijeva)  drva.“
Ovaj hadis je dovoljno upozorenje da se čuvamo mržnje prema drugom. Vara se onaj koji misli da mu je vjera čvršća i jača time što on pokazuje mržnju prema nekome, takav je u očitoj zabludi i blizu samouništenja. Sagorjeće u svojoj zlobi i mržnji i uništit svoje zdravlje i dušu. U prvom kazanom hadisu Muhammed a.s.  nam nudi terapiju i lijek protiv mržnje, a to je međusobno pozdravljanje. Nema ništa bolje za dobre međuljudske odnose nego li se međusobno selamiti i vesela lica jedan drugog susretati. A nema ništa gore niti opasnije nego da jedan od drugog leđa i glavu okrećemo i time pokazujemo da smo mi eto kao neki faktor. U drugom hadisu Muhammed a.s.  će kazati:
„Ko napusti svoga brata i ne govori sa njim godinu dana, počinio je toliki grijeh kao da ga je ubio.“
Zašto onda da se ljudi međusobno mrze i nepoštuju, šta je to što čovjeka čini sretnim kada nekog zadesi belaj i nesreća, gdje je međusobno uvažavanje i poštovanje? Mislili takav čovjek da je to dobro za njega i za njegovu djecu i porodicu? Nije nikako i nikada neće ni biti. Mržnja se prenosi sa koljena na koljeno, sa generacije na generaciju. To lijepo kaže Muhammed a.s. u hadisu:
„Ljubav se nasljeđuje, a i mržnja se nasljeđuje.“
Zato dobro razmislimo šta u nasljestvo ostavljamo svojoj djeci. Jer ako moje i tvoje dijete od mene i od tebe naslijedi mržnju prema nekome ni ja ni ti nećemo biti oslobođeni grijeha i tereta kojeg će ta mržnja prouzročiti. Današnju hutbu završit ćemo kur'anskom dovom u kojoj se kaže:

رَبَّنَا اغْفِرْ لَنَا وَ لِاِخْوَانِنَا الَّذِينَ سَبَقُونَا بِالْاِيمَانِ وَ لاَ تَجْعَلْ فِى قُلُوبِنَا غِلاَّ لِلَّذِينَ آمَنُوا رَبَّنَا اِنَّكَ رَؤُفٌ رَحِيمٌ *

„Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo mržnje prema vjernicima.Gospodaru naš,Ti si zaista dobar i milostiv.“(Hašr: 10)

AMIN
Petak, 20.02.2009. godine, gradska džamija Banovići

Zijad ef. Čavčić

Broj pregleda: 1.519